Uznemirujuće misli – nešto čega se trebamo riješiti, uplašiti ili ih prihvatiti?

Ako vas povremeno obuzmu misli koje vas uplaše, dobro došli u klub. Uznemirujuće misli mogu biti različitog sadržaja i mogu se odnositi na bilo što. Ono što je zajedničko svim uznemirujućim mislima je da nisu vezane za sada i ovdje, nego su negdje u prošlosti, prevrću ono što se dogodilo ili su negdje u budućnosti, brinu o onome što će se dogoditi. Tada nastane ono što zovemo anksioznost. Koliko će ta anksioznost dugo trajati, koliko će biti paralizirajuća i koliko će se zadržati ovisi o puno stvari.

No, neki ljudi imaju još jednu razinu uznemirujućih misli koja ih jako uplaši. To su tzv. prisilne misli. To su misli koje primjećuju, a ne žele ih misliti i u suprotnosti su sa svim njihovim stavovima i uvjerenjima. Često su nasilnog ili tabu sadržaja, iako mogu biti bilo kakvog sadržaja. Mogu se odnositi na bolesti, na nasilje, na odnose koji nas zabrinjavajuću, što god… Biti s tim mislima je iznimno neugodno. Neki ljudi onda pribjegnu različitim oblicima rješavanja tih misli, tzv. kompulzijama. Kompulzije mogu biti nešto što nam je svima poznato, poput pranja ruku i provjeravanje, ali može biti i mentalno provjeravanje, razuvjeravanje samih sebe, provjeravanje imamo li ili ne uznemirujuće misli, ruminacija i sl. Kad se zavrti dovoljno dugo i jako taj krug misli i ponašanja (ali i mentalnih kompulzija), može nastati ono što zovemo opsesivno kompulzivni poremećaj.

Bez obzira s koliko se i kakvih uznemirujućih misli susrećete i bez obzira koliku razinu uznemirenosti one stvaraju, želim da znate sljedeće, a to je da vi niste vaše uznemirujuće misli. Um radi na takav način da povremeno (ili kod nekih ljudi često) izbacuje uznemirujuće misli nesvjesno i automatski. Vi niste krivi jer vaš um proizvodi takve misli. Misli se ne treba bojati, iako nas sadržaj ponekad uplaši.

Da vam ilustriram to – vaš um je neka vrsta usisivača, pokupi sve bez nekog filtera. Ono što ste slušali dok ste odrastali, ono što su vas učili u školi, ono što su vaše prijateljice, kolege s posla i rodbina govorili, vijesti iz crne kronike, vijesti iz vaše okoline i bam… Onda to sve skupa prerađuje i povremeno vam servira nešto od toga što je pokupio putem “A možda i tvoje dijete ima tu misterioznu bolest kao mala od prijateljičine šogorice”. Ili “Što ako ono kad te je muž poprijeko pogledao znači da zapravo te mrzi i on potajno ima ljubavnicu i da je gotovo s vašim brakom” ili “Bila si u bolnici i sad si se garant zarazila nekom bakterijom koja sada hara”.

Sad dobra vijest – velika većina ljudi ima ovakve ili slične misli. Nisam navodila neke nasilne ili tabu misli, ali ljudi pomisle i takve misli.

Razlika između njih i vas koji se jako patite zbog tih misli je to što velika većina ljudi odbaci takve misli i “ne upeca se na njih”. Kao da odmahnu rukom na takve misli i ne uznemire se. Samim tim ne razviju anksioznost ni OKP. Znači, razlika nije između zdravlja i patologije nije u tome imate li ili ne uznemirujuće misli, nego što napravite s njima.

Puno borbe protiv uznemirujućih misli, može stvoriti veliku količinu patnje. Npr. postanete usmjereni samo na misli, a krenete obraćati malo ili nimalo pozornosti na sve ono što se događa oko vas. Izolirate se od drugih, a količina patnje samo raste. Nasuprot tome, prihvaćanje da imate misli koje vam se ne sviđaju, ali da su tu, često je put u oporavak i iscjeljenje. Kao i opraštanje sebi jer imate takve misli. Kako biste lakše navigirali kroz ovakva razdoblja, potražite stručnu pomoć. Ne zbog toga jer ste “ludi” ili jer su vam potrebne visoke doze lijekova ili komplicirane dijagnoze. Potražite stručnu pomoć da vam bude lakše, da lakše razumijete što vam se događa i da naučite efikasne načine nošenja s anksioznošću i uznemirujućim mislima.

Anksioznost se vrlo uspješno tretira psihoterapijom, poglavito kognitivno bihevioralnom, ali u nekim slučajevima i uz pomoć psihofarmaka. Sretno u vašem oporavku!