Krenulo je od jedne naizgled banalne situacije. Drage žene iz Instagram projekta @svalicamajcinstva zamolile su me da napišem nešto iz pozicije psihologinje o miješanju u odgoj. Budući da je to jako puno ljudi doživjelo, bilo je i puno reakcija. No, ono što me je ponukao da napišem duži tekst (i snimim IGTV) je činjenica da je dio vas to jako pogodilo i da ste se osjećale bespomoćno jer niste znali što više napraviti, kako obasniti drugoj strani da želite promjene, pogotovo ako je u pitanju život u zajedničkom kućanstvu. Ono što se meni iskristaliziralo u razgovorima s vama su dva osjećaja – dio vas se osjećao povrijeđenim u takvim situacijama i dugoročno ste se osjećali bespomoćno.
Tako smo od naizgled banalne situacije miješanja u odgoj koje najčešće izgledaju kao usputni komentari o vašem načinu prehrane, spavanja (ne)nošenja, došli do bolnih točki u samima sebi. Možemo ostati zaglavljeni u tom osjećaju povrijeđenosti i bespomoćnosti, a možemo ovo iskoristiti kako bismo naučili nešto o sebi, o svojim uvjerenjima i o svojim načinima komunikacije.
- VAŽNO JE DOBRO POZNAVATI SAMOG SEBE
Svi roditelji odgajaju svoju djecu u skladu sa svojim vrijednostima, prijašnjim iskustvom (u djetinjstvu i/li sa svojom ostalom djecom), znanjima i vještinama. Budimo realni, nitko se nije rodio sa vještinama i period kad rodimo naše prvo dijete je jako osjetljiv iz puno razloga, a jedan od tih je što nemamo dovoljno samopouzdanja. Nemamo ga jer još nismo stekli nikakvo praktično iskustvo brige o novorođenčetu i bebi i tek sa sakupljanjem iskustva, možemo razviti i primjerenu dozu samopuzdanja. Kad vidimo da beba napreduje na težini, da nam se osmjehuje, da pruža ručice prema nama i sl. Kritike i nedostatak podrške u najranijih danim majčinstva su po meni jako razorni i mogu imati dugoročne posljedice. Ne jednom sam svjedočila razvoju blaže ili teže postporođajne depresije radi toga.
Međutim, bez obzira nalazimo li se u situaciji da netko komentira naše dojenje ili ponašanje sedmogodišnjaka, moramo znati dvije važne stvari. Prva je da će nas povrijediti više komentar ili kritika nekoga tko nam je jako blizak, nego što će nas povrijediti komentar neke tetke u osmom koljenu koju vidimo jednom godišnje.
Druga stvar je da količina povrijeđenost ovisi o našoj slici o sebi, o samopoštovanju i samopouzdanju koje imamo. Ako smo sami sebi ok, ako smo u redu sa sobom, onda će nas rijetko koji komentar dirnuti. Ako vas diraju i bole komentari bliskih (ili manje bliskih osoba), stavite stvari u perspektivu. Ono što druga strana govori vama ima puno više veze s tom osobom, nego s vama. Više govori o toj drugoj osobi, o njezinom znanju, iskustvu i vrijednostima. Ako ste se prepoznali u ovom opisu da zapravo ne volite sami sebe ili da imate nisko samopoštovanje ili samopouzdanje, možda je ovo znak da trebate potražiti pomoć psihologa u izgradnji zdravije slike o sebi.
2. NIJE VAŽNO ŠTO NETKO GOVORI, NEGO NAŠA INTERPRETACIJA
“Kakva ti je TO kašica?!” komentar je s kojim se dosta mama susrelo. Povrijeđenost poslije toga meni kao psihologinji je jako zanimljiva. Moguće je da je to rekao netko tko ne jede povrće i ne cijeni zdravu prehranu, pa mu kašice zeleno-smeđe boje izazivaju osjećaj gađenja. Ako vas taj komentar uznemiri, to govori nešto i o vama. Vratite se u jednu takvu situaciju i zapitajte sami sebe – što to znači za mene? Neki od vas će odgovoriti: Znači da nisam dovoljno dobra mama. Što pak to znači? Može za vas značiti nešto poput: Dijete me neće voljeti kad nisam dovoljno dobra mama ili Ja sam totalni promašaj ako nisam dovoljno dobra mama. A što znači da niste dobra mama? Može značiti da nisam dobra osoba uopće. Ako nisam dobra osoba, ne vrijedim. Tako smo od naizgled banalnog komentara došli do zanimljivih otkrića sami o sebi. Došli smo do toga da je možda potrebno razbiti sva ta negativna uvjerenja koja nosimo sa sobom kroz život, kako bismo izdradili zdravije temelje za dalje. Za život s boljim mentalnim zdravljem, više samopouzdanja i samopoštovanja.
Sve ovo što sam napisala, nije ni lako ni jednostavno. Za rad na sebi, na razbijanju loših uvjerenja koje vučemo kroz život treba volje, snage i energije. Ako ste se prepoznali u ovom opisu da zapravo ne volite sami sebe ili da imate nisko samopoštovanje ili samopouzdanje, možda je ovo znak da trebate potražiti pomoć psihologa u izgradnji zdravije slike o sebi. Jako puno ljudi zapne cijeli život s lošom slikom o sebi i živi tako dalje, podnoseći i ono što treba i što ne treba jer ne vjeruju da zaslužuju bolje ili da će moći naći boljeg partnera, bolji posao ili bolju zemlju za živjeti. Srećom, postoji izlaz iz te situacije.
3. NAUČITE ASERTIVNO KOMUNICIRATI
U inbox nakon najave ovog teksta sam dobila puno dobrih primjera o kojima možemo raspravljati i hvala vam što ste to podijelili sa mnom. Jedna rečenica mi se usjekla “ponašali su se prema meni kao da sam njihova kćer”. Nažalost, u negativnom kontekstu iako bi to asociralo na nešto lijepo. Problem je što ponekad druge osobe smatraju svoju sada odraslu djecu i njihove supružnike kao njihov produžetak. Smatraju da su oni i dalje ti koji određuju pravila i način ponašanja svojoj djeci iako je vrijeme za to davno prošlo. Tu na scenu stupa asertivna komunikacija.
To znači da upotrebljavate JA poruke u sukobu umjesto TI poruka. To bi značilo na primjeru ovo:
“Osjećam se loše kad vidim da bebi stavljate svoje naočale za vid. Bojim se za bebu i njezine oči. Na vašem mjestu ja bih maknula naočale prvo od bebe, a onda i negdje dalje da ih ona ne može dograbiti. Hvala!” ili
“Vidim kako lijepo nosite bebu, jako vam se lijepo smije i baš je to veseli. Samo nastavite tako jer uživa, ali maknite sad naočale, evo ja ću ih pospremiti.”
Ključna stvar kod JA poruka je da istaknete kako se vi osjećate i što biste vi promijenili. Ti poruke s druge strane najčešće vode u svađu. “Vi ne možete nositi dijete jer mu stavljate dioptrijske naočale! Kvarite vid djetetu!”
Razlika između JA poruka i TI poruka je ogromna. Kad unaprijedite takav način komunikacije, bit će vam puno lakše. Također, lakše ćete navesti osobu da promijeni nešto ako istaknete i dobre strane, a svakako uvijek istaknite više pozitivnog nego negativnog!
Međutim, događale su se situacije i kad je samo dominirala je ljutnja. Pokušali ste na “lijep” način objasniti što vas smeta, ali su vas ignorirali. I to ne jednom nego nekoliko puta. Na kraju vas je to dovelo u situaciju da planete i onda se loše osjećate. Nije ni važno što je dovelo do sukoba, nego način na koji se druga osoba ponašala u sukobu. Ignorirali su vas dok niste planuli. Neki od vas su mi pisali da su radi ovakvih okolnosti prekinuli neke odnose. I to je u redu. Kad dođemo do svojih granica, kad drugima pokažemo tko smo i što želimo, a druga strana to opetovano ne poštuje, onda mi zapravo nemamo što raditi više u takvom odnosu.
ZA KRAJ…
Naizgled banalne situacije i usputni komentari mogu puno toga otkriti. Mogu otkriti što mi zapravo mislimo sami o sebi, kakva su naša uvjerenja, naše samopoštovanje i samopouzdanje. Odavno je prestala biti sramota odlaziti psihologu kako biste izradili zdraviju sliku o sebi i sačuvali svoje mentalno zdravlje. Osim toga, s drugima možemo komunicirati na različite načine. Asertivna komunikacija je vještina koja se uči i s pomoću nje možemo se izboriti za sebe istovremeno poštujući druge.
Mamologija je spoj moje ljubavi prema psihologiji i majčinstvu i ovdje dijelim što sam putem naučila kao mama i psihologinja.
Bok, moje ime je Maja. Nakon fakulteta, završila sam i dva stupnja kognitivno-bihevioralne psihoterapije i ACT – Acceptance and Commitment Therapy. U jedanest godina iskustva pomagala sam kroz individualni i grupni rad djeci, mladima i ženama koji su preživjeli različite vrste zlostavljanja, ali i s trudnicama, mladim majkama i obiteljima. Rezerviraj svoj termin za savjetovanje na maja@mamologija.com.
asertivna komunikacijaMajčinstvomentalno zdravljepsihoterapijarješavanje sukobasamopouzdanjesamopoštovanjesavjetovanjeslika o sebi
