Kako mi pomažu teške emocije?

Kad postavim to svojim klijenticama, onda obično one odgovore: “Nikako mi ne pomažu! Samo me muče!”

Postavlja se onda pitanje zbog čega nam je majka priroda ili evolucija podarila te emocije, od kojih su mnoge univerzalne ljudske emocije – strah, ljutnja, gađenje… Pa zatim neke koje nisu univerzalne, ali su toliko česte da su gotovo univerzalne poput krivnje ili zavisti. Otkud ta bol ako je bol beskorisna i stvorena da nas muči?

Ljudi koji ne doživljavaju fizičku bol najčešće imaju jako jako kratak životni vijek. To je zbog toga jer bol upozorava i čuva nas. Bol nam je ponekad vodič da znamo kuda i kako dalje.

Slično je i s bolom koji je psihički. Intenzivne emocije je jako teško iskusiti, baš kao što je i somatska bol jako teška. Radi li se onda o patologiji? Jesmo li ludi ako nas nešto boli? Ne. Zbog čega onda pomislimo da smo ludi ako osjećamo intenzivno psihičku bol? Zbog toga što nas je društvo uvjerilo da je sreća jedina vrijedna emocija, naš ultimativni cilj za same sebe i za odgoj naše djece. Svi koji su to pokušali, udarili su glavom od zid. Taj udarac se zove život i bio je težak udarac jer je život težak. Samo su nas u zadnje vrijeme uvjerili da život nije zapravo težak, nego da si sam kriv ako nisi smislio ili kupio način da život ne bude težak.

Uzmimo za primjer ljutnju. Ljutnja se javlja kad netko krši naša pravila. Zbog toga se često pojavljuje u obiteljima gdje nije uopće jasno koja su pravila i međusobne granice, pa su često prisutni sukobi, frustracija i ljutnja. Pojavljuje se i tamo gdje je previše pravila pa nema Boga da netko ne prekrši ta silna pravila jer su prekruta, rigidna i perfekcionistička. Svi bi htjeli da ljutnja nestane, ali raditi na pravilima i granicama je puno teže i ljudi su manje motivirani za to. Lakše jer reći doktoru da ste nervozni i onda vam netko propiše nešto za smirenje.

Kako nam onda ljutnja pomaže? Da se suočimo sa svojim granicama, da se suočimo da ono što smo kreirali možda nije optimalno i da su nužne promjene za sve nas. Ljutnja nas štiti da nas drugi ne pregaze i da sačuva one trunke dostojanstva i integriteta. I dobro da je tako.

Ono što bih voljela je da razmislite kako neka emocija koja se često pojavljuje u vašem životu vama pomaže. Od čega vas štiti? Možda odgovor neće biti jasan na prvu. Možda neće biti jasan ni neko duže vrijeme. No, ako dopustimo emocijama da se pojavljuju, da dođu i prođu, da ih ne tjeramo i ne gledamo kao neprijatelje, da uključimo znatiželju u sve što nam se događa i što iskusimo unutar sebe, možda ćemo doznati zanimljive odgovore. Možda čak shvatimo da dijelovi nas, poput emocija, nisu neprijatelji koje je potrebno izrezati, nego dobrodošli saveznici protiv kojih se ne moramo boriti.

Radom na razvoju psihološke fleksibilnosti, supervještine mentalnog zdravlja, razvijamo psihološku otpornost i sposobnost izlaženja na kraj sa svojim problemima. Dakle, nije cilj da vam neki stručnjak servira rješenje vašeg problema, nego da se dovoljno osnažite da sami rješavate svoje probleme.

Sljedeća, četvrta po redu, grupa “Jačanje ženskog mentalnog zdravlja” kreće s radom 1.5., kad dobivate link za materijale na platformi. Prvi grupni sastanak bit će u četvrtak, 3.5. Prijaviti se možete putem ovog obrasca, a prijave se zatvaraju kad se popune mjesta.