Moram priznati da stalno viđam jedan te isti scenarij.
Voljeli ste se, dobili ste jedno, dvoje ili koliko god djece. Djeca su stigla na ovaj svijet jer su bila željena i planirana. U majčinstvo ste ušli puni ljubavi, nade, iščekivanja… Naravno da na početku tog roditeljskog puta niste puno znali o tome kako biti roditelj, pa ste kao sve do sada u životu, to pokušali naučiti iz knjiga, tečajeva, grupa za samopomoć, od psihologa, prijateljice, itd…
Usvojili ste brojne vještine, znanja, razvili dubok i lijep odnos s djetetom.
Ali, uvijek ima ono ali.
Što više vi ulažete u roditeljstvo, što više pokušavate biti njegujući i brižni, mama kakva bi trebala biti u 21. stoljeću, svako malo krenete kipiti.
Pojavi se ljutnja. Uznemirite se, krenete se crveniti, znojiti, ukipite se. Nekad krenete vikati ili shvatite da ste eksplodirali nakon što se eksplozija već dogodila. Možda pomislite razne stvari zbog kojih vam je kasnije neugodno.
Ljutite se na djecu, ali to brzo splasne i onda tu ljutnju preusmjerite na sebe. Nastane ogromna krivnja.
Pokušate to ispraviti isprikom djetetu. Vidite da je dijete već nastavilo sa životom, ali vi niste. I dalje ste zapeli u toj krivnji.
Kako, pa kako opet, kad toliko radite na sebi?!
Onda sami sebi kažete da ćete drugačije, pokušate naučiti što reći i napraviti drugi put, ali… Drugi pute se opet dogodi i tako ste u začaranom krugu.
U ovome što sam opisala, pretpostavljam da se puno vas prepoznaje.
Bit ću toliko slobodna i reći vam da imate tri problema:
- Mislite da je ljutnja vaš neprijatelji i pokušavate je se uporno riješiti.
- Ne znate vlastite granice, pravila, mogućnosti i potrebe.
- Nedostaje vam samoregulacije.
Bit ću iskrena, ja ne mislim da je ljutnja loša, nepoželjna ili razorna emocija. Mislim da je upravo to što jest, emocija. Također znam da sam pokušala zaobići tu emociju na puno različitih načina, ali budimo realni, svi ti načini kad se ogole mogu se svesti na šuti i trpi.
Trebale su mi godine rada na sebi da konačno shvatim da je ljutnja zaista sveta emocija za žene. Da nam može služiti kao putokaz. da može služiti kao putokaz za osvještavanje samoj sebi gdje se to uporno spotičem, što mogu naučiti ih tih situacija, kako da zavolim, a ne zamrzim svoje trigere, kako da postavim granice sebi, a ne samo djeci najvažnije, da uz pomoć mindfulnessa usvojim veću dozu samoregulacija. Kako da sa suosjećanjem gledam na periode u kojima se mučim sama sa sobom i s djecom.
Sve to učit ćemo i raditi na treningu Ovladavanje ljutnjom u roditeljstvu.
Trening se sastoji od 4 grupna susreta u trajanju od sat i pol. Odvijat će se srijedom u travnju.
Mjesta su ograničena, a slobodno pročitajte više o treningu i prijavite se putem ove poveznice.
