Dignite ruku ako ste se ulovili više od jednog puta u ovome.
Netko je nešto rekao, a vi ste mali milijun puta pretresli tu situaciju u svojoj glavi. Što je s tim mislio? Što ste vi odgovorili? Što biste sada odgovorili? Zašto se ta osoba tako ponaša? Pa vam opet dođu u glavu te riječi? Sve to vrijeme sjedite više ili manje zamišljeno. Možda je netko uz vas tko vas pokušava trgnuti iz tog razmišljanja, ali ne ide i ne ide. Možda je to dijete koje je frustrirano, pa počne cendrati, pa nervoza i napetost koja je postojala u vama, sada je samo još više narasla.
Pokušate odvratiti misli, pa upalite mobitel i proskrolate društvenim mrežama, ali zapravo ostaje i dalje ružan osjećaj napetosti i overthinkanje se nastavi kad mobitel stavite sa strane.
Zbog čega to vaš um radi?
Vjerovali ili ne, ova sposobnost vašeg uma da puno i aktivno razmišlja bila je velika evolucijska prednost. Vi ste naslijedili taj um od vaših pretkinja koje su puno puta razmišljale o opasnostima koje prijete njima i njihovoj djeci, kako će ih prehraniti, koliko bobica će uspjeti skupiti, što su rekle druge žene i muškarci iz njezine društvene zajednice o njoj i jesu li lijepo razgovarali. U slučaju da je netko od njih odbaci, teško bi preživjela bez zajednice, i ona i njezina djeca.
Danas smo u 21. stoljeću, Iako nam je stalo do naših kolega i obitelji, oni više nemaju takvu ulogu u našem opstanku. Sve da i dobijete otkaz, vi i vaša djeca ćete preživjeti, neće vas pojesti zvijeri niti ćete umrijeti od gladi. Ali naš um i naš mozak nisu nastali u 21. stoljeću, nego su rezultat tisućljetnog preživljavanja. Uvjeti u kojima smo prije morali preživjeti bili su daleko suroviji i bilo je važno kako reagiramo i koliko predviđamo što bi se moglo loše dogoditi. Međutim, opasnosti je nestalo, ali i dalje reagiramo kao da nam prijeti glad i smrt.
One žene i muškarci koji su nakon suočavanja sa strašnim opasnostima razmišljali o tome što im je pomoglo da prežive, imali su veliku prednost nad drugima jer su shvatili što i kako napraviti drugi put. Vaše razmišljanje o tome što je rekla kolegica ili vaša svekrva neće pomoći ni vama ni vašoj djeci da preživite iako je u podlozi isti mehanizam.
Stoga kad se sljedeći put uhvatite u overthinkanju, sjetite se da ste sada i ovdje na sigurnom i vi i vaša djeca. Pokušajte pustiti te misli da dođu i prođu i polako proširite pozornost na sve ono što je oko vas. Ta kava koju pijete, vrijeme vani, na miris vaše djece ili na ono što vam govore. Sve je u redu, preživjet ćete. 🙂
