Zbog čega ne koristim riječ – hipohondri? Osobe kojima se nalijepi etiketa hipohondar nažalost susreću se s brojnim predrasudama koje otežavaju oporavak.
Jedna od najštetnijih predrasuda je da ljudi koji pate nisu zapravo bolesni, nego “izmišljaju” svoje simptome, da na taj način žele privući pažnju.
Druga predrasuda je da ih zapravo ne boli i da ako ustanove pretragama da nema mjesta za zabrinutost i da nisu zapravo bolesni, da će bol i simptomi nestati. Neće, nažalost.
Treća predrasuda je da je to dobra vijest, da su si “samo umislili”, tj. da je dobro da nisu “zapravo bolesni”.
Četvrta predrasuda je da ako samo to budu htjeli, da će simptomi nestati. Kad se pretragama ustanovi da je uzrok “u psihi”, onda se podrazumijeva da će onaj tko pati to sam onda riješiti sa sobom, posložiti si kockice u glavi i da se više neće patiti. To također nije istina.
Svi vi koji ste se susreli s npr. lupanjem srca, teškim disanjem, iznenadnim bolovima u abdomenu, kralježnici ili glavi, znate da tu bol niste umislili. Bol je bila i više nego stvarna. Simptomi su bili i više nego stvarni, a možda su i dalje prisutni. Normalna reakcija na tu bol je zabrinutost i strah – reagiramo emocionalno na bol. Zatim se uključi naš um i krene secirati i analizirati. Donosi zaključke i dijagnoze. Um radi u tom trenutku ono što um zna, a to je da rješava probleme. U ovom slučaju, problem su vaši tjelesne senzacije. Možda krenete i korak dalje, uzmete mobitel u ruke i krenete guglati svoje simptome. Dijagnoze su rijetko povoljne. To se obično događa u neko gluho doba noći, pa se strah još više pojača. Sljedeće što se događa je da ne možete spavati jer ste u strahu, paničarite što će biti s vama, vašim zdravljem, životom i što će biti s vašom djecom.
Sve ovo što sam navela je ogroman zdravstveni problem s kojim se susreću tisuće ljudi. Navodim velike brojke jer iako je oduvijek bilo ljudi koji su povremeno imali strahove za svoje zdravlje, u zadnje vrijeme se njihov broj uvelike povećao. Pandemija korona virusa donijela je stalnu preokupiranost simptomima, zdravljem, komplikacijama bolesti, pa i smrću. Rekla bih da su u posebno teškom položaju oni koji su tijekom ove pandemije ili nedavno izgubili nekoga bližnjeg. Suočavanje s gubitkom često pojača zabrinutost za vlastito zdravlje. Žalovanje je prirodan proces koji nažalost većina nas prije ili kasnije prođe u životu, no to ne znači da se ponekad taj prirodan proces ne komplicira.
Ono što vam želim reći je sljedeće:
- Vjerujem da vaše simptome niste izmislili.
- Vjerujem da biste bili najsretniji da ne postoje, ali oni su tu.
- Vjerujem da postoji rješenje za ove tegobe – nije jednostavno, nije brzo, ali pomoći će vam u olakšavanju vaše patnje.
Ljudima koji pate od zdravstvene anksioznosti često se preporučuje kognitivno bihevioralna psihoterapija iz tri razloga:
- restrukturira način na koji mislite o svojim simptomima i bolesti,
- pruža prostor za sve emocije, uključujući i strah i paniku, te vas uči kako izaći na kraj s tim emocijama,
- uči vas drugačijem odnosu prema tijelu i tjelesnim senzacijama,
- zajedno sa svojim terapeutom pravite plan promjena u svom životu koje će olakšati oporavak i napraviti ga dugoročno održivim.
Sad kad sam to sve popisala, vidite zbog čega sam rekla da rješenje nije jednostavno ni brzo. Sad ću iskoristiti priliku i malo isprivatizirati ovaj tekst. Jedno do mojih najljepših iskustava na mom poslu izgledalo je otprilike ovako. Jedan moj prijatelj me zamolio da u tretman uzmem mladu majku koja ima “nekakvih” problema. Ispostavilo se da je to žena kojoj je nedavno umro otac i koja ima snažne napade panike od kojih ne može praktički ni disati ni živjeti i da je u ogromnom strahu za svoje zdravlje, ali i zdrav razum. Prvih nekoliko seansi je samo naglas plakala. Nakon godinu dana rada, ovo proljeće mi je rekla: “Moja ti, ja sam se sada došetala do tebe. I znaš što, behar je tako mirišao, a ja sam uživala i bila sam presretna jer sam živa! Svega toga prije godinu dana nije bilo i vidi me sad!” Nakon godinu dana, ona je doslovno disala punim plućima i živjela. Ni jedna od nas nije mogla zamisliti bolju nagradu nakon toliko patnje.
Tako da, ako vi trenutno intenzivno patite, znajte da i vas negdje, nekad čeka vaš behar i da ga ne biste propustili, bez srama potražite pomoć na vrijeme.
