Većina ljudi koji dolaze na psihoterapiju žele se riješiti nečega.
“Ne želim više ovako patiti!”
“Ne želim više ove misli! Izluđuju me!”
“ne želim više ovu sluđenost i da se stalno tresem!”
“Ne želim više ovi depresiju!”
To je sve u redu i u potpunosti shvatljivo. Kad sam imala intenzivne periode patnje i ja sam željela samo jedno, da te patnje nestane. Nisam se previše bavila onim poslije patnje.
Zato bi i mene iznenadilo pitanje, a i iznenadi i mnoge moje klijentice pitanje što bi one radile, čime bi se bavile, što je to ono čemu bi posvetile svoje vrijeme da ne postoji ta patnja?
Npr. ako stalno imam osjećaj da sam umorna od prevelikog analiziranja i anksioznosti, da sam radi toga stalno poluprisutna i da moji ukućani imaju dojam da sam “u oblacima” ili odsutna, čemu bi se posvetila da sam prisutna, da imam sposobnost biti sada i ovdje?
To je jako važno pitanje za svakoga od nas. ta pitanja govore u nama samima, što nam je važno, što su neke naše vrijednosti kojima se želimo rukovoditi u životu. Kod nekih onda ispliva i popis svih onih stvari što bi radili ili čime bi se bavili vrlo rado, ali nikako…
Nekad ću početi vježbati.
Nekad ću početi češće zvati prijateljice ili otići s njima na ženski getaway.
Nekad ću se početi zdravije hraniti.
Nekad ću opet početi čitati, to sam prije voljela, a sad više ne mogu, nemam koncentracije.
Ispada da živimo neki život na čekanju. Nekad ćemo biti bolje, pa ćemo nekad početi bolje živjeti. A što ako to nikad ne dođe? Što ako bolja vremena nikad ne dođu? Hoćemo li proživjeti život na čekanju? Što ako dođu neki novi problemi za koje nismo nikad ni znali da nas mogu snaći (poput pandemije covida)?
Ono što vam želim reći je sljedeće, ne trebamo svom umu i svojoj patnji dati baš cijeli prostor u našem životu. također, ne moramo ni riješiti se te patnje da bismo mogli bolje živjeti.
Bilo bi idealno kad bismo mogli dati prostor toj patnji u svom životu, ali osigurati i prostor za sve naše vrijednosti i ono što nam je važno i što naš život čini smislenim. Začudit ćete se što će se dogoditi i s patnjom kad svoje vrijeme i resurse krenete ulagati u nešto drugo što nije samo borba s patnjom.
Ako i vas muči život na čekanju, zamislite što biste voljeli da prestane biti na čekanju. Što je najmanji korak prema tome da se skinete bar nešto s liste čekanja, da nešto dođe na red? Koji je najmanji korak prema tome. Napravite ga i promatrajte što će se dogoditi.
Ako će vam trebati alati koji su potrebni za provesti sve to u djelo, uskoro otvaram novu rundu programa u kojem ćemo učiti kako razviti vještine i usvojiti znanja koji će nam pomoći da život prestane biti na čekanju. Za više informacija pratite i dalje Mamologiju, newsletter i društvene mreže.
Do čitanja! 🙂
