Jeste li kad pokušali donijeti novogodišnju odluku? Pokušavam se sjetiti jesam li ja to radila, pretpostavljam da jesam, ali se ne mogu sjetiti da sam napravila išta što je vrijedno spomena. Iskreno, u mojoj okolini ima samo jedna osoba koja je jako uporna u “new year, new me” odlukama i unatoč mojim upozorenjima da bezveze donosi drastične odluke za koje obje znamo da neće biti predugačkog roka trajanja, ona je baš uporna, tako da ponekad nisam sigurna jesu li te novogodišnje odluke samo stvar medija ili to ljudi zaista i rade.
Dugo sam se premišljala hoću li uopće pisati tekst o novogodišnjim odlukama jer mi se to činilo tako izlizano i predvidlljivo, no pokušala sam dati još jednu šansu novogodišnjim odlukama. Kako je došlo do toga? Uzela sam si malo vremena i istraživala kako zapravo ljudi donose novogodišnje odluke i koliko su one dobre za njih. Pokazalo se da su često povezane s negativnim utjecajem na naše mentalno zdravlje jer si postavimo nerealne ciljeve, koji često impliciraju da nismo bili dobri do sada u nečemu, ali da ćemo drastično postati drugačiji. Kad to ne uspijemo ispuniti, osjećamo se loše zbog neuspjeha i nemogućnosti dostizanja tog ideala, a nismo ga ni uspjeli dostići jer je cilj bio nerealan teško ostvariv.
No, istraživanjem sam naišla na jednu odluku, tj. prijedlog novogodišnje odluke koji me oduševio. Pridržavanjem te odluke zasigurno ćete poboljšati svoje mentalno zdravlje, a ako i se i ne budete držali svoje odluke u potpunosti, pozitivni učinci i malih koraka će i dalje biti tu. Radi se o tome da nabavite jednu veliku staklenku (ili kasicu prasicu) i svakog dana da na mali komadić papira zapišete na čemu ste bili zahvalni taj dan. I tako svih 365 dana u godini, a cilj je da na kraju, 1.1. slijedeće godine otvorite, pročitate i podsjetite se svih tih malih i velikih stvari na kojima ste bili zahvalni.
Zbog čega zahvalnost? Nekidan sam dobila jako lijepo pismo zahvale od Supermama u kojemu su podsjetile kako su danas ljudi prečesto usmjereni na to što misle da zaslužuju, na ono što nemaju, a smatraju da im pripada, a tako malo su usmjereni na ono što je tu, što uzimaju zdravo za gotovo i zaboravljaju zahvalnost. Alain de Bottom je to detaljnije opisao u knjizi Religija za ateiste.
Zahvalnost je povezana s brojnim pozitivnim stvarima kao npr. kvalitetnim snom jer je dokazana veza između zahvalnosti i dužine i kvalitete spavanja, što je svakako dobrodošlo i za naše mentalno i fizičko zdravlje. Studija iz 2003. pronašla je zahvalnost kao jedan od ključnih čimbenika oporavka nakon traumatičnih događaja. Osjetit ćete i blagodati na svoje mentalno zdravlje jer veće prakticiranje zahvalnosti smanjuje doživljaj depresije i povećanje osjećaja zadovoljstva životom. Također smanjuje negativne emocije poput zavisti i žaljenja za propuštenim. Ono što mi se posebno sviđa jest da je zahvalnost nešto što se može vježbati, pa umjesto da vrijeme tratimo pokušavajući povećati (ili smanjiti) svoje gluteuse u teretani, možemo bildati svoje mentalno zdravlje, a samim tim i zdravlje općenito. Zahvalnost će utjecati na naše strategije suočavanja sa problemima i stresom. Prema ovome, možda ćemo više napraviti za svoje zdravlje jednostavnim ubacivanjem jedne rečenice ili riječi na dan nego planom restriktivnih jelovnika i čvrstim odlukama da ćemo ići u teretanu duže od dva tjedna u prvom mjesecu.
Prema tome, ja sam odlučila da će to biti moja novogodišnja odluka. Nisam sigurna koliko dugo će potrajati, hoću li uspjeti baš svaki dan se sjetiti na čemu sam zahvalna, ali opet, kad se sjetim proteklih godina, imala sam na čemu biti zahvalna, a ako ćemo i potpuno iskreno, nisam baš nikada bila baš toliko zauzeta da nisam mogla odvojiti dvije minute. Hoće li biti loših dana? Naravno, ali nadam se da će i na te loše dane biti bar kave pa ću taj dan biti zahvalna na kavi koju sam popila, a koju toliko volim.
Da bi se što bolje pripremila za 1.1. i svoju odluku, odlučila sam napisati jednu malu listu na čemu sam zahvalna. Ne na velikim stvarima, nego baš na onim sitnicama koje život znače.
- Zahvalna sam na svojim preudobnim čizmicama koje se odlično drže već treću zimu i po svemu sudeći, neće im biti zadnja. A svatko tko je pokušao naći tople čizmice na petu, koje se neće sklizati i neće u njima otpadati noge nakon dva sata, zna da je ovo zapravo velika stvar.
- Zahvalna sam na današnjem ručku. Finom zdravom ručku nakon blagdanskih prejedenja. A pogotovo na komadićima slanine u toj salati. (Mogu ja iz Slavonije u centar grada, ali ne može Slavonija iz mene.)
- Zahvalna sam što smo kolega i ja u uredu došli do zaključka da imamo isti “osjećaj temperature” što znači da je prozor otvoren u razumnoj količini vremena, a meni zimogroznoj to jaaako puno znači.
- Zahvalna sam na odličnim knjigama iz knjižnice. Iako to ne misle i iz knjižnice nego vjerojatno da ih pokušavam trajno zadržati za sebe. Ali kad su tako dobre.
- Zahvalna sam na tome što sam otkrila (lažem, nisam ja nego moj muž) odličan voćni čaj koji je i fin, ali zapravo tako lijepo zamiriši svaki kutak nakon što ga se napravi.
- Zahvalna sam na svakom vašem čitanju mojih postova. Još više od toga, zahvalna sam na guglanju mamologije i ciljanom čitanju mojih tekstova. Svaki put kad otvorim analitiku bloga, uvijek iznova se iznenadim i budem sretna na tome što je netko odvojio vrijeme za pročitati moje postove, pogotovo kad vidim odakle me sve čitate.
A sad vi! Na čemu ste zahvalne? Tri, dva, jedan, kreni!
Sretna Nova Godina!
PS: Za one koji žele znati više, tu je link na jedan odličan članak o blagodatima zahvalnosti i dodatna literatura za čitanje.
