
-
Pretraga
-
NAJNOVIJE OBJAVE
-
Kategorije
- Bebe i djeca (27)
- istaknuto (28)
- Majčinstvo (38)
- Preporuke za čitanje (4)
- Trudnoća (8)
Nešto što primjećujem redovito i kod sebe i kod svojih klijentica. Mnogi od nas imaju nerealne ciljeve i očekivanja od samih sebe i zbog toga užasno pate. S obzirom da se ovo zove Mamologija, idemo onda od nerealnih očekivanja u roditeljstvu. “Moram biti smirena mama, moram biti prisutna mama, ne smijem biti ljuta, ne smijem viknuti na svoju djecu, moram raditi na njihovom mentalnom zdravlju, moram biti uvijek smirena u tantrumima i bolestima, moram imati snage i volje za njihove igre, moram moći nježno i smireno uspavljivati po sat i duže, moram dojiti…”
Lista ide i ide, i kako dijete raste, samo iskrsavaju nova i nova očekivanja. To može vrijediti i za sva ostala očekivanja na drugim poljima života.
Odmah da razjasnim jednu stvar – ne mislim da je nužno odustati od toga da nastojite biti što bolja majka svom djetetu ili da se što bolje brinete o svojoj obitelji. Ne znači da trebate odustati od borbe za mentalno zdravlje, i svoje i dječje. Ne smatram da ne trebate nastojati biti majka kakvu mislite da vaše dijete zaslužuje. Ne mislim da je u redu iskaljivati se na djeci i da je u redu da svakodnevno vičete na svoju djecu.
Predlažem jedno malo drugačiju perspektivu. Ono što mislim da je važno razlikovati su ciljevi i vrijednosti.
Ako ste u roditeljstvo ušli s čvrstim i jasnim ciljevima, npr. nikad neću vikati na svoje dijete ili nikad neću djetetu priuštiti razvod roditelja, možda ćete shvatiti da je to neostvarivo. Puno majki onda krene poistovjećivati sebe sa svojim neostvarenim ciljevima, pa nazivaju sebe lošim majkama, nemajkama ili govore kako su podbacile ili iznevjerile svoju djecu. Neke idu i korak dalje, pa smatraju da su nekako oštetile ili istraumatizirale i da će djeca imati dugoročne posljedice njihovog odgoja.
To je crno bijelo gledanje na roditeljstvo. Ili uspijem sve što sam zacrtala ili nisam uspjela u nečemu i gotovo je – ne valja, a samim tim ne valjam ni ja. To je klasična zamka u koju upadnu perfekcionisti.
S druge strane, ako nastojite svakodnevno živjeti svoje vrijednosti, lakše ćete usvojiti princip manje više. I što je najbolje, život u skladu sa svojim vrijednostima ne staje. On ne ovisi o ciljevima i ostvarenjima. Život u skladu sa svojim vrijednostima je zapravo smjer u životu i kojem želite ići. To znači stvaranje mjesta za neugodne osjećaje, misli, previranja, pogreške i sve ono neugodno i bolno s čime se putem susretnemo. Zamislite kao vožnju do udaljenog mjesta. Ako putem zalutate, hoćete li reći “gotovo je odustajem, vraćam se kući” ili ćete pitati za put, uključiti navigaciju i krenuti dalje polagano prema svom odredištu. Stvaranje mjesta za sve neugodno, poziva nas na razvoj novih vještina koje pomažu mentalnom zdravlju, a jedna od njih je psihološka fleksibilnost.
U prvom mjesecu kreće ponovno ciklus grupnog program koji nas uči kako biti tu za sebe i za druge koji nas trebaju, kako izgraditi svoje mentalno zdravlje na čvrstim i jasnim temeljima. Ako ste i vi netko kome je to potrebno, pišite mi na maja@mamologija.com.