Jedna moja klijentica koja je dugo išla na individualnu psihoterapiju, pa se zatim priključila i grupnom programu, rekla je zanimljivu opasku.
“Dugo sam smatrala da bi mi život bio bolji, kvalitetniji, kad bih se uspjela ustajati u pet i onda to vrijeme posvetiti sebi, nečemu što je meni važno, ali nikako to nisam uspijevala. Onda mi je Maja rekla da je možda za mene važnije spavati 9 sati nego si dodatno uskraćivati sate sna!“
Ovo djeluje tako očito kad je napisano, zar ne? Međutim, ako ste preplavljeni svojom svakodnevicom i obvezama u njoj, lako je to potpuno zanemariti. Npr. ako ste vi netko tko se ujutro ustaje, vodi djecu u vrtić/školu, zatim juri na posao, tamo radi 8 sati (možda nosite i posao doma jer morate juriti poslije 16h u vrtić), pa zatim doma dati djeci jesti, pa ih voziti na trening ili ih odvesti u parkić, pa doma dati večeru, usput potrpati veš u mašinu, presložiti suhi, oprati pod koji se upackao… Onda kad djeca konačno zaspu, vi ćete vjerojatno nastaviti raditi kućanske poslove ili ćete reći, pa konačno da i ja malo sjednem i odahnem.
Pomislit ćete da mi možda sad ovo vrijeme bilo za posvetiti se odnosu s partnerom ili za neke svoje interese ili za gledanje serija ili za čitanje, vježbanje, što god… Međutim, ostanete preplavljeni umorom i najčešće skrolate besciljno.
Zvuči poznato?
Nimalo vas ne krivim niti prozivam jer sam vrlo slična vama, sve sam to prošla na vlastitoj koži i još uvijek prolazim. Ono što smo shvatile i ja i moja klijentica s početka, mi ne možemo funkcionirati na duge staze deprivirane od sna. I ne samo deprivirane jer se djeca bude po noći (jednom ili osam puta), nego deprivirane i radi preranog ustajanja, prekasnog lijeganja, buljenja u ekran, besciljnog gubljenja vremena.
U situaciji kad se fizička briga o sebi stavi visoko na listu prioriteta, postane sve lakše iz jednostavnog razloga jer je organizam dovoljno odmoran da i izdrži napore i zadatke koje je naš um zamislio. Međutim, ostaje važno pitanje je li naš um previše toga smislio za nas?
Možda nije ključ vaše brige o sebi još neki zadatak na to do listi (vježbaj, čitaj, meditiraj, trči, budi se rano, pij samo zeleni čaj), nego u tome da ne radite ništa, ne morate ništa, budete samo sami sa sobom.
Sad zamislite, kako bi vaš život izgledao ako bi bili odmorni? Kakvo bi bilo vaše psihičko stanje?
Ne trebam vam nužno ja u životu da vam dam dozvolu da odmorite i da se naspavate. Trebate si samo vi.
Kad večeras idete u krevet? 🙂
