
-
Pretraga
-
NAJNOVIJE OBJAVE
-
Kategorije
- Bebe i djeca (27)
- istaknuto (28)
- Majčinstvo (38)
- Preporuke za čitanje (4)
- Trudnoća (8)
Nedavno sam dala izjavu za Novu TV na temu mom shaminga. Nakon što sam podijelila tu vijest s nekoliko žena oko sebe pitale su me “A što je mom shaming?”
Mom shaming je engleska fraza na posramljivanje majki i odnosi se na skoro sve. Od načina na koji hranite, oblačite, (ne) dojite i odgajate svoju djecu. Sve može biti predmet ispravljanja, komentiranja i posramljivanja. Svaka od nas je iskusila bar jedan komentar, ako ne i salvu komentara na račun toga kako odgaja svoje dijete.
“To ćeš mu dati da jede?” s izrazom gađenja.
“Ja svom djetetu nikad nisam dala kupovne kašice, ne znam kako se ti usudiš.”
“Nisi imala vremena pospremiti?!”
“Nema on tantrum, on je razmažen, a ti bi ga trebala dobro istući po guzi, pa bi prestao s takvim glupostima!”
“U to si je obukla? Pa jel nije imala neku ljepšu majicu ili haljinicu?!”
Dok se jedni bune da se mladim mamama više ne smije ništa reći, a da se ne nađu uvrijeđene, mnoge od tih mladih majki jako naporno i teško odgajaju svoju djecu. Pod tim ne mislim da ne žele odgajati svoju djecu, već da im nedostaje podrške, potpore, razumijevanja. Osim toga, oni koji žele razbiti generacijske cikluse nasilja, bilo verbalnog bilo fizičkog, teže i napornije pronalaze svoj put u roditeljstvu. Za razliku od onih koji su imali idilično djetinjstvo, djeca koju su roditelji zanemarivali ili zlostavljali često žele potpuno suprotno za svoju djecu i trude se svim silama pronaći drugačije, zdravije obrasce ponašanja.
Međutim, jedan od najbolnijih načina posramljivanja svakako je i posramljivanje zbog načina na koji se osjećaju majke, pogotovo novopečene majke.
Nije rijetko da se majke osjećaju suprotno od onoga što su očekivale u trudnoći. Većina trudnica očekuje s uzbuđenjem i srećom trenutak kada će ugledati prvi put svoje dijete i vesele se prvim zajedničkim trenucima. Ono s čim se susretnu ih često jako neugodno iznenadi. Osim osjećaja zahvalnosti i sreće zbog rođenja djeteta, pojave se i drugi osjećaji, poput tuge, velike zabrinutosti, straha od gubitka. Nekim ženama kao da sam čin rođenja djeteta i postajanja majkom otvori Pandorinu kutiju osjećaja. I isplivaju svi mogući ugodni i neugodni osjećaji. To je u redu.
Ono što nije u redu je posramljivati mlade žene i majke jer imaju neugodne i neočekivane osjećaje, bilo da su tek rodile ili su njihova djeca veća. Sam čin rođenja djece, neće nas zauvijek zaštititi od svega onoga neugodnog što postoji u nama i raznorazne patnje. Kao što nekim ljudima partnerski odnosi budu triger za sve rane iz djetinjstva, slično se mnogima dogodi u roditeljstvu.
Vjerujte mi, nitko se tako ne želi osjećati. Naravno da bi svi rado život bez patnje. Nisu majke koje pate propustile stati u red kad se dijelila sreća, smirenost i zahvalnost. Pate jer je to ljudski, nisu to tražile i nisu namjerno proizvele tu patnju. Nisu krive jer pate.
Ova vrsta komentara svakako ne pomaže:
“Pa tako je i nama bilo, svi smo to prošli kad su djeca bila mala.”
“Trgni se malo, obuci nešto lijepo i našminkaj se.”
“To si ti sve samo umislila.”
“Rodila si zdravo dijete, ne bi trebala sad plakati i biti jadna.”
“Poslije poroda se ionako sve zaboravi.”
“Trebala bi biti sretna jer imaš živog i zdravog muža, dijete, kuću, auto, posao i što ti više treba?!”
Biti uz nekoga tko pati može također biti jako bolno, pogotovo ako volimo tu osobu koja se pati. Međutim, umanjivanje tuđe patnje neće napraviti da ta patnja nestane. Ono što pomaže u svakom slučaju da je razumijevanje, aktivno slušanje i nuđenje pomoći. Osoba koja pati najbolje zna što bi joj trebalo, a svakako je to netko tko je vidi, čuje, tu je uz nju i ponudi se pomoći.
Za sve majke kojim je potrebna pomoć i podrška, osmislila sam program Suosjećajnija i mentalno jača mama.
Za one koji smatraju da je im je potrebna ovakva vrsta rada na sebi, u siječnju počinje zimski ciklus programa. Mjesta su ograničena, a prijave se zatvaraju kad se popune sva mjesta na programu.