U posljednjih pet godina kako imam Mamologiju, obradili smo puno tema. Jedna od čestih tema bila je anksioznost. Zatim još jedna česta tema bila je postavljanje granica djeci. Imam dojam da je puno ljudi zaista dosta naučilo o psihologiji i odgoju djece. Recimo značajan broj roditelja naučilo je da dječji tantrumi ne znače da su oni loši roditelji. O anksioznosti smo naučili da je povezana s uznemirujućim mislima, da većina ljudi ima neku vrstu anksioznosti, da nas ne moraju definirati naše uznemirujuće misli i da je moguće izaći na kraj sa svim tim.
Međutim, ono što vidim da nije dovoljno jasno razjašnjeno od strane nas stručnjaka u javnom prostoru i da ima još prostora za širenje svijesti, to su partnerski odnosi. Tj, što o nama samima govori činjenica da imamo problema u partnerskim odnosima. Koliko god se busali da idemo naprijed, da smo u 21 stoljeću, da više ne koristimo tjelesno kažnjavanje nad djecom, da koristimo društvene mreže, naučili smo kombinirati stvari poput špinata i banane, cikle i jabuke, znamo kako spremiti quiche ili kvinoju, neke stvari nam i dalje jako “štekaju” u našem mentalitetu.
Prva predrasuda s kojom se ljudi i dalje suočavaju to je da je rastati se nekakav veliki grijeh. Ako se čvrsto držite takvih uvjerenja, sama pomisao da imate probleme u partnerskom odnosu, pa samim tim padne vam na pamet i misao da bi moglo doći do razvoda, stvara ogromnu količinu uznemirenosti. Ovakva uvjerenja ne nastaju preko noći, niti mogu tako brzo nestati, ali mislim da je presudno da se s njima suočavamo i razbijamo te predrasude. Ne zbog toga da se mirne duše rastanemo, nego da prestanemo imati imaginarni osjećaj krivnje jer nam jednostavno ne ide, koliko god truda ulagali.
Sljedeća predrasuda s kojom se mnogi parovi suočavaju je da oba partnera trebaju biti dobre volje i imati zavidno raspoloženje. To je posebno izraženo u partnerskim odnosima gdje jedan ili oba partnera ima potrebu “riješiti” svog partnera svih neugodnih osjećaja i raspoloženja s kojima se suočava. Neki idu još dalje, pa loša raspoloženja i loše komunikacijske strategije poput dugotrajne šutnje pripisuju samima sebi i počnu se osjećati loše i bezvrijedno. Kad stvari ne idu u tom smjeru (šutnje), nego verbalnih napada ili još gore fizičkog i seksualnog nasilja, postaje još teže odvojiti se od osjećaja da ne vrijedimo i ponekad htjeli ili ne, osobe koje su preživjele nasilje čuju u svom umu sve one ružne poruke, uvrede i omalovažavanja koje im je uputio njihov partner. I od toga se teško, ali ne i nemoguće oporaviti.
Iako se ljudi zaista jako napate u partnerskim odnosima, što god da je problem, važno je znati – VI NISTE VAŠ PROBLEM. To je ključna predrasuda koju želim razbiti. Niste krivi jer ne znate čarobno rješenje za vaš problem, niste krivi jer patite. Ovime ne želim reći da nemate odgovornost za svoj život i svoju ulogu u tom odnosu, ali svakako želim reći da niste krivi jer je tako teško, iznutra.
Mislim da je to ključna predrasuda s kojima se osobe koje imaju problema u partnerskom odnosu suočavaju. Da se definiraju kroz probleme i kroz uloge koje nose ti problemi, npr. razvedena majka. Smatram da je važno ne definirati se kroz svoje probleme i razvijati jasnu sliku o samima sebi i o svojim vrijednostima, bez obzira na koje probleme nailazimo u životu.
Također, kad naiđu problemi, to ne znači da treba stati briga o sebi i da ostale uloge koje imate u životu trebaju pasti u drugi plan. To je lakše ljudima koji imaju više uloga u životu, pa samim tim kad imaju dojam da imaju problema s jednom ulogom u životu, postoji još mnogo toga na što se mogu osloniti u teškim trenucima, pa je lakše nositi se s problemima.
Kao što roditelji dvogodišnjaka nauče da nisu loši roditelji i loši ljudi jer njihovo dijete ima ispade bijesa, tako je važno i normalizirati probleme u partnerskim odnosima, ne se definirati kroz njih. To se naravno ne odnosi na psihičko, fizičko, seksualno i ekonomsko nasilje. Pogotovo u tim slučajevima važno je znati da vaš problem nije vaš osobni problem, nego društveni, politički i pravni problem, te da postoje načini rješavanja takvih problema uz pomoć stručnjaka. Ne biste to trebali prolaziti sami.
S tim na umu, želim vam puno vjere u same sebe i svoje sposobnosti rješavanja problema i suočavanja s patnjom koju ponekad donose partnerski odnosi. Također želim vam i svijest da loša razdoblja dođu i prođu i da će i ovi tmurni oblaci se razići.
