Djeca – što ja vidim, a što ti vidiš?

Kako napreduje ova vrsta psihoterapije – Terapija prihvaćanjem i posvećenošću (Acceptance and Commitment Therapy – ACT), tako svjedočimo i uspješnim primjenama u različitim oblastima.

Jedan od primjera primjene ACT je u radu s djecom koji imaju poremećaje iz spektra autizma. Međutim, iako možda vaše dijete i vi imate sreću da se ne borite s tim poremećajem, postoje primjeri kako djecu možemo naučiti da se bolje i lakše povežu s drugima i sami sa sobom.

Vjerujem da će vam to biti korisno i u igri s vašom djecom. Jednostavnim pitanjima, učite ih promjenu perspektive.

Recimo da jedan dan vi držite šalicu kave, a vaše dijete autić. Pitajte ga za početak sljedeće pitanje:

“Da sam ja ti, što bih ja držala u rukama? Da si ti ja, što bi ti držao u rukama?”

Isto možete primijeniti i na konfliktne situacije, naravno kad vam se “glave ohlade”.

Da si ti na mom mjestu, što bi ti vidio? Što bi ti osjetio? (npr. ako vas je dijete ugrizlo ili udarilo) 

Da sam ja ti, što bih ja vidjela? Kako sam se ja ponašala? Kako bi se ja osjećala na tvom mjestu?

Vjerujem da će vam ova mala promjena perspektive pomoći da se bolje razumijete sa svojom djecom.