
Uloga majke je za većinu žena najvažnija uloga u životu. Bilo da ste neplanirano ostale trudne ili je trudnoća dugo željena i planirana, sa spoznajom da ste trudne kreće transformacija žene u majku. Idealizirana slika trudnice se sastoji od žene koja veselo skakuće jer je ostala trudna, ako i ima mučnina shvaća to kao znak zdravlja svoje bebe i bezbrižno nastavi dalje, uživa u pripremama za dolazak novorođenčeta, muž joj svesrdno ispunjava trudničke želje u stilu „A nije bilo jabuke“ i osjeća se blaženo dok beba vidljivo raste u njenom stomaku. U stvarnosti malo žena ima takvu trudnoću, no malo se govori o neblaženim osjećajima u trudnoći. Da bi se pripremila na ulogu majke, žena sebi postavlja brojna pitanja – kakva ću ja biti majka, hoću li biti slična svojoj majci, hoću li moći uzdržavati dijete, kako će se dijete uklopiti u moj život, tko će ga čuvati, kakav će moj partner biti otac, imamo li dovoljno novaca, hoće li moje dijete biti zdravo, hoću li moći iznijeti trudnoću do kraja, kakav će biti porod, hoću li izdržati bolove i sl. Odgovori na ova pitanja nisu uvijek idilični, zapravo bih rekla da su rijetko kada, ako ikada idilični.
Sjećam se kad sam došla prvi put u Petrovu bolnicu na pregled, dosta rano u trudnoći, a zbog moje dijagnoze. Doktor me je prvi put pregledao, kratko rekao da je sve u redu, ali onda je prisutnim studenticama održao mini predavanje o mojoj dijagnozi i što sve to može značiti za dijete. Iako se nije obraćao meni i nije govorio o mom djetetu, sve te negativne moguće posljedice su me preplavile i ostavile u stanju šoka. Izašla sam tresući se, u paničnom strahu za bebu, preplavljena osjećajem zabrinutosti i krivnje jer kakva sam ja to majka ako će moje tijelo izdati bebu, ako neću trudnoću moći iznijeti do kraja, ako će moja beba zbog moje dijagnoze imati zdravstvene posljedice. Kako bi smanjila svoju zabrinutost, zanimalo me kako mogu znati da nešto nije u redu, da se beba ne razvija dobro, a doktor mi je rekao „Pa gospođo, niste vi ultrazvuk!“ Za osobu poput mene koja je u stresnim situacijama sklona kontroliranju svake pojedinosti, teško je bilo prihvatiti da nad nečim ne mogu imati kontrolu. Moja zabrinutost je srećom tu stala. Bila sam zabrinuta svaki put kad bih išla na pregled, ali umirena nakon pregleda. Iako nisam postala ultrazvuk, odlučila sam se pouzdati u samu sebe i svoje tijelo. Opustila sam se kad sam shvatila da ako nešto krene po zlu, da ću vjerojatno znati, osjetiti i da ću tad (ako i tad), paničariti. Do tada sam odlučila uživati u trudnoći.
No, što kad ne možete uživati? Što kad stalno vrtite jedne te iste misli, strahove? Što ako se panično bojite poroda, slušajući samo jednu za drugom strašnu priču? Što ako se ne možete nikako opustiti, pa i vaši bližnji primjećuju da „pretjerujete“, teško se možete na išta drugo koncentrirati, imate osjećaje mučnine od straha, ne možete spavati koliko ste zabrinute, vrlo često odlazite doktoru samo da se uvjerite da je sve ok? Postoji razlika između uobičajene zabrinutosti i anksioznosti koja vam ometa svakodnevni život. U tom slučaju je dobro priznati to doktoru i razmotriti način na koji vam mogu pomoći, te se ne libiti razgovora s psihologom, psihijatrom ili psihoterapeutom. No, srećom, postoji i nešto što i one više i manje zabrinute majke mogu učiniti da se više opuste i uživaju u trudnoći i budućem porodu.
Dok se ne snađete izguglat ćete da će se dijete roditi s tri glave, a vama će nedostajati nakon poroda jedna noga – otprilike toliko su pouzdane dijagnoze s Googla i još gore, raznoraznih foruma. U slučaju zabrinutosti radi medicinskih simptoma pitajte svog doktora, ne Google. Pogotovo jer ćete si staviti u glavu hrpu neželjenih slika koje će vam još samo raspiriti maštu u neželjenom smjeru. Ukoliko baš želite nešto gugati, pretražite inspirativne priče s poroda i najljepše slike poroda, npr. iz 2017. Tako ćete se uvjeriti da porod može biti prekrasno, osnažujuće iskustvo, a ne križanac lomače i giljotine.
Prakticirajte ga često – nekima je možda to kupka, nekima razgovor s prijateljicom, knjiga, šetnja, izaberite i često to prakticirajte. Ako imate realnih problema, poput problema u braku, gubitka posla, bolesti i sl, pokušajte što je u vašoj moći napraviti da riješite taj problem, ali ostatak vremena pronađite način kako ćete se opustiti i misli preusmjeriti na nešto drugo i ljepše. Neprestano vrćenje jednih te istih misli neće riješiti vaš problem, ali će vama iscrpiti potrebnu energiju. Djeca ne trebaju idealne životne okolnosti, ona trebaju majku koja će ih voljeti i brinuti se za njih, a to već imaju u vama.
Ako imate mogućnosti, sad postoji niz aplikacija za meditaciju i opuštanje, pa možete uz moderne tehnologije vježbati opuštanje i pravilno disanje što će doprinijeti vašem osjećaju mira.
Često briga o tome što će se dogoditi zna pokvariti sadašnji trenutak, a ne riješi nikakav problem iz budućnosti. Možda se bojite poroda, možda se bojite za zdravlje, možda se bojite kako ćete platiti stanarinu, ali zastanite na trenutak i shvatite da je danas jako lijep sunčan dan i osvijestite kako vam Sunce miluje vašu kožu, prošetajte se i uživajte u prekrasnom danu. Ili razgovarajte s najboljom prijateljicom. Možda nemate idealnog muža, ali dok imate nekog tako dobrog uza sebe, i probleme ćete lakše riješiti. Ako ste već rodili jedno dijete, pogledajte njegov zarazni osmjeh i shvatite kako ste bogata žena, a sad ćete biti još bogatija s dva osmjeha.