Svoje putovanje kroz psihologiju započela sam prije petnaest godina, točnije, tad je davne 2003. započeo moj studij psihologije na Filozofskom fakultetu. Tijekom fakulteta sam se gubila i pronalazila u područjima psihologije koji su me zanimali, ali konstantan je bio moj interes za dječju psihologiju. Nakon fakulteta sam se zaposlila baš na takvom radnom mjestu gdje sam imala prilike učiti, raditi i usavršavati se baš na području dječje psihologije i to radeći s djecom i majkama, pomažući im da prebrode neke od najtežih životnih perioda. Nekoliko puta u ovih desetak godina staža sam čula:”Vidjet ćeš kad dobiješ vlastitu djecu kako je to zapravo”. Tada sam tašto i naivno mislila da mi knjiško znanje psihologije i radno iskustvo daje prilično dobar uvid u to kako je biti majka i što znači imati dijete. O, kako sam se prevarila! Nijedan udžbenik, ali ni dan na poslu me nije mogao pripremiti na količinu ljubavi i sreće koju sam osjetila kad sam prvi put postala majka i primila svoje dijete u naručje. Majčinstvo sam učila u hodu i puno puta se zatekla pitajući se što bi sad bilo najbolje za moje dijete, ali i mene kao majku. Ovaj blog je plod tih promišljanja, znanja i iskustva koje sam stekla i kao psihologinja i kao majka.
Nadam se da ćete rado čitati i sa mnom dijeliti svoja iskustva, pa da se zajedno jače i možda mudrije, provedemo ovim pustolovnim putem majčinstva!
XOXO,
Maja
