Iako sam već pisala o sličnoj temi, to se odnosilo na uobičajene životne situacije, no što kad život krene naopako i onako kako nismo očekivali? Razvod, smrt supružnika, teška bolest, majka koja se razbolila, gubitak posla i ikakvih primanja, depresija i da ne nabrajam dalje, nažalost su nešto što se događa i neminovno nas ostavi nesretnima. „Moram biti jaka zbog svog djeteta“ je prvo što će mnoge pomisliti, no što kad se osjećate slomljene životnim okolnostima? Kao šlag na tortu zatim počnete primjećivati da se dijete čudno ponaša i kao da nije „svoje“ u zadnje vrijeme. Pa tako npr. počne ponovno mokriti iako se odavno riješilo pelena, ima učestale ispade bijesa, postalo je razdražljivo i agresivno ili je pak odjednom tiše nego ikad i gotovo da ga ne primjećujete. Dijete je vrlo često simptom obitelji i na njemu prvom se vidi da se nešto loše događa. U tom trenutku će mnogi od vas potražiti pomoć psihologa jer primjećuju da nešto nije u redu s djetetom i to je svakako ispravno. Stručnjak će porazgovarati s vama, napraviti procjenu i zajedno s vama pomoći potražiti najbolje riješenje.
No, prema mom iskustvu, to je samo mali djelić priče koji neće dovoljno pomoći djetetu, a ni vama. Ukoliko postoji nekakav problem u vašoj obitelji, a vidite da ga ne uspijevate sami riješiti, potražite stručnu pomoć, danas srećom postoji niz udruga koji pomažu obiteljima s raznoraznim teškoćama s kojima se susreću, te mogu pomoći lakše se nositi s teškim medicinskim dijagnozama i stanjima. Ponekad ni sav naš trud nije dovoljan, te će nam biti lakše ako s nekim podijelimo taj teret.
Kad nas sustignu životne nedaće, a teško da ikoga zaobiđu, vrlo je lako upasti u krug depresivnih misli i osjećaja bespomoćnosti. Iako ni ne želite, shvatite da se vrtite u krug u svojim mislima, da ništa ne postižete tim, a osjećate se sve gore i gore. Iz mog radnog iskustva, u tim trenucima vrlo je jednostavno prepustiti se tim mislima, a svako cendranje djeteta, ispadi bijesa, nemoguće ponašanje, samo još više iritiraju i osjećate se još gore. Ne uspijevate pravovremeno reagirati, a djeca kao za inat postaju još teža za izaći na kraj s njima jer ste svu svoju energiju potrošili na vrćenje u krug u svojim mislima, pa obostrana nervoza samo raste. Izaći iz tog začaranog kruga nije jednostavno, no može se.
Jedno od ključnih stvari što možete napraviti jest razgovarati s djetetom kako se dijete osjeća, ali i kako se vi osjećate. Mnogi skrivaju od djece negativne emocije i kad dijete pita majku „A zašto si tužna?“ odgovaraju da nisu, da je sve u redu i sl. Niste dužni to. Ukoliko ste tužni, recite to svom djetetu na njemu primjeren način. Ako se npr. Vaša majka razboljela i teško vam je gledati je kako pati pa ste se rasplakali nakon posjeta bolnici, djeca će sigurno pitati zašto plačete. Možete reći da ste tužni jer baku boli i jer je baka bolesna, a vi biste voljeli da je zdrava. Niste ulazili u teške dijagnoze ni prognoze, ali ste rekli istinu. Ovo je svakako bolje nego doći kući, zatvoriti se u sobu, plakati, a kad dijete uđe lagati da niste plakali, izaći van s djetetom, a kad ono nešto napravi dreknuti na njega ili se ponovno rasplakati. U tom slučaju će dijete misliti da je ono krivo za vašu tugu, ljutnju ili suze.
Ako ste ljuti, objasnite da se svi ponekad ljute. Nemojte reći djetetu „Ljuta sam jer onaj kurviš od tvog ćaće opet ima ljubavnicu“, nego npr. ljuta sam jer se ne slažem s tvojim tatom. Iako to mnogi izbjegavaju jer ne žele opterećivati dijete, djecu često više zbunjuju duple poruke koje im se šalju, pa tako ono što vide i ono što čuju nije usklađeno. Imenujte svoje emocije, učite ih da i oni imenuju svoje i da zajedno naučite se nositi i s negativnim i pozitivnim emocijama.
Ono što je najbolje u svemu ovome jest da su djeca vrlo često simptom obitelji, ali isto tako mogu biti i dio riješenja. Izaći iz svojih depresivnih misli i iskoračiti u dječji svijet je nešto najbolje što možete napraviti za sebe i svoje dijete. Nakon što poduzmete sve konkretne korake da biste riješili svoj problem, ostatak vremena prestanite se mučiti smišljajući crne scentarije, vrteći u glavi stalno jedne te iste misli, nego pogledajte svoje dijete. Sjednite na pod s njima i valjajte se, slažite legiće, vozite se na biciklu, pušite maslačke i hvatajte dugu. Svaki životni izazov može produbiti vaš odnos s djetetom, a naposlijetku, većina životnih problema će doći i proći, a odnos s vašim djetetom gradite za život, cijeli život.
bolestdepresijadepresivna majkadjecaemocijegubitakMajčinstvorazgovor o emocijamarazvodsretna djecaživotne nedaće
