Muke po dojenju – postoji li granica koju ne treba prijeći?

Jeste li čuli za izreku Coco Chanel “The best things in life are free, the second best are very expensive.” U tu skupinu najboljih stvari u životu koje možete iskustiti je dojenje. Doduše, većina beba se ne sjeća dojenja, ali ono što pruža dojenje je neprocijenjivo i ostane u njihovim malim dušama, srcima i imunitetu zapisano zauvijek. Mame koje su uspješno dojile jako vole dojenje. Pruža divan osjećaj, znaš da radiš pravu stvar, majčino mlijeko je uvijek tu, uvijek prave temperature, odmah dostupno, ne treba ništa ni sterilizirati ni kupovati, štoviše potpuno je besplatno. Neki ga zovu i bijelo zlato. Imaš bebu – podoji je? Imaš upalu oka? Kapni malo majčinog mlijeka. Imaš neobičan osip? kapni majčinog mlijeka.

No, nije baš sve tako idealno, tj. mnogim majkama nije sve tako idealno i sve je samo ne osjećaj ispunjen blaženstvom. Kao što sam puno puta napisala, mama sam dvoje djece. Naravno da sam svoju djecu željela dojiti jer sam znala da je to najbolje za njih, ali i za mene. Isticati to mi se ponekad čini blesavo, kao da nekome objašnjavate da je pušenje štetno jer postoji li zaista još netko da ne zna da je to najbolja hrana za bebe. Oboje svoje djece sam dojila, prvo dijete 15 mjeseci, a drugo godinu dana. No, taj put nije bio bez problema i bez pokoje prolivene suze.

Na radionicama koje vodim u Mamasoonu, obično trudnicama kažem da smatram da je dojenje osobna stvar svake žene i njezin je odabir želi li ili ne. U to najdublje vjerujem iz više razloga. Pošto je majka ta koja mora zadovoljiti potrebe svojog djeteta, smatram da je velika većina majki u stanju donijeti odluku koja će biti najbolja za nju i njezino dijete. Duboko vjerujem u to da će majka, opaža li budno svoje dijete, prateći njegov/njezin ritam svoje bebe, ako je otvorena za komunikaciju sa svojom bebom, znati najbolje prepoznati što njezina beba treba, kada i koji je najbolji način za zadovoljiti potrebe bebe i umiriti je. Pošto je dojenje tako svemirski složena stvar na koju utječe jako puno čimbenika, smatram da preveliko upletanje može imati suprotan učinak, a upravo to društvo ponekad čini. Stavljajući dojenje na apsolutni pijedestal, ponekad mi se čini da je dojenje postalo samo po sebi cilj, nekakav način na koji majke moraju dokazati društvu da su uspjele kao majke, da su dobre majke, a zaboravlja se da dojenje nije cilj, nego sredstvo za zadovoljenje dječjih potreba.

Kako dojenje i pokušaji dojenja mogu otići u drugu krajnost, prekrasno je nedavno sumirao dr. Jovančević u nedavnom intervjuu.

Što se tiče dojenja, danas se, ističe, ide u drugu krajnost te se smatra da je majka koja ne doji – loša majka. ‘Dođe mi majka sva izbezumljena jer ima problema s dojenjem. Mjeri koliko dijete dobiva na težini, izdaja se, već je izbezumljena. Kažem joj da postoji nešto što je za njezino dijete puno bitnije od mlijeka. ‘A što?’ pita. ‘To ste vi. Djetetu treba majka, a ne izbezumljeno stvorenje koje nateže dojke i koje je emocionalno blokirano i ne može spontano i opušteno komunicirati s djetetom. Vama je savjest mirna jer ste napravili sve što možete’, kažem joj.

Ovo je tako dobro opisano da imam dojam da sve što ja kažem nakon ovoga će biti suvišno. Upravo sam se ovako i ja sama osjećala i sad vidim koliko sam bila budalasta. Nakon brojnih zdravstvenih peripetija nakon poroda, moje dijete i ja smo konačno bili dobro. Onda smo došli na kontrolu s 4 mjeseca i ona nije dobila točno onoliko koliko se smatralo da treba nego nekih 100-200g manje. Iskreno, ja sam sišla s uma u tom trenutku. Bila sam jadna, očajna, ljuta, bijesna, nesretna, valjda sve što sam nakupljala unutar tih nekoliko mjeseci, sve mi se skupilo. Počela sam se preispitivati kakva sam ja to majka kad nisam prepoznala da moje dijete ne napreduje dovoljno i upravo sam ovo krenula raditi – počela sam vagati, mjeriti, dozirati, izdajati se. Ključ svega je bila zapravo jedna zdravorazumska žena, naravno moja mama koja me prenula iz svega toga i rekla “Dobro, ti si više opsjednuta svojim sisama, nego djetetom. Pusti više to na miru, predosadna si. Pogledaj svoje dijete. Pa, beba je predivna. Ja sam ovdje dva dana i nijednom je nisam čula ni da je zaplakala, djeluje sretno i zadovoljno.”

Ja sam se konačno na to primirila i pustila (donekle), sve svoje opsesije oko dojenja na miru. S drugim djetetom se uopće nisam opterećivala s dojenjem i pogodite što – išlo je savršeno!

Ono što želim reći – da, postoji granica koju ne valja prijeći. Granica je kad sebe počnete mjeriti koliko ste dobra majka s gramima i s dojenjem. Kad pokušate i date sve od sebe, ali iz nekog razloga, dojenje i vi, niste prijatelja dva. Kad si radi dojenja počnete vrtiti negativne misli poput kakva sam ja majka da ne dojim, kako to da se nisam više potrudila, dobra majka bi se više potrudila, kakve su to moje grudi kad ne uspijevaju to napraviti dovoljno mlijeka i sl. Posljedica ovakvih negativnih misli se vide i na vašem emocionalnom stanju i na ponašanju. Postajete ljuti, nesretni, tužni, preokupirani sobom i nervozni. Kad ste nervozni, svi mišići su napeti, tijelo u stresu je zapravo u grču i što se onda događa – ni mlijeko se ne može otpuštati, mama je sve nervoznija, manje ima strpljenja za bebu koja plače, teže joj ide stavljanje djeteta u ispravan položaj za dojenje, a sve te negativne emocije, naravno osjeća i beba. Tako se nađete u začaranom krugu u kojem često čujete “sve mame mogu dojiti, samo se moraju dovoljno potruditi”. Ukoliko imate predispozicije za razvoj postporođajne depresije, iskreno mislim da vam ovakav crni krug misli ne treba i da će vas gurnuti u neželjnom smjeru.

Cilj ne bi trebalo biti dojenje, nego zadovoljenje bebinih potreba, a one se ne zadovoljavaju samo kroz proces dojenja. One se zadovoljavaju i prilikom drugih vrsta hranjenja. Cilj je ostvariti odnos povjerenja i povezanosti sa svojim djetetom, a ne da vam dođe da plačete kad čujete svoju bebu koja je gladna. Beba treba prisebnu mamu koja će reagirati na njezine potrebe, koja će joj se osmjehivati, koja će je grliti, voljeti, koja će je nježno prematati, s kojom i takve male bebe mogu komunicirati. Beba zna svoju mamu i voli svoju mamu, bila je s vama 9 mjeseci, prepoznaje vas i voli jer ste se toliko dugo za nju brinuli i ništa joj nije nedostajalo. Briga bebu za društvena očekivanja očekivanja i što netko drugi kaže. Ona zna vas i vi znate nju. I ne dajte da vam nitko tu vezu , ljubav i povezanost pokvari. Vi ste najbolja mama svom djetetu, dojili ili ne dojili. Vi ste mama koja radi odličan posao i mislim da je konačno vrijeme da vam netko to i kaže. 😉

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s