
Zalijepit ću ti nebo na strop
I gore okačit’ zvijezde prave
U tvoje ću ime dovuć’ planine
I sunčan dan smotan u celofan
Evo ti svježi komad neba
Evo ti duga u sto boja
Ma evo ti sve što treba
Samo budi tu i budi samo moja
Zalijepit ću ti noćne more
Nacrtat ih na prozore
A na vrata crnog vraga
Da ne pređeš preko praga
Evo ti moje kataklizme
Evo ti moja paranoja
Samo dođi da te stisnem
Da budeš tu i budeš samo moja
Samo moja
Ne znam jeste li fan Mile Kekina i Hladnog piva, ali ja jesam. Kako vam zvuči ova pjesma s najnovijeg Kekinovog albuma Kuća bez krova? Romantično?
To sam i ja pomislila na prvu. Kako je to romantična pjesma, kako je ona njegova utjeha, slamka spasa, kako će on sve napraviti za nju. Tako mi se činila na prvo slušanje. Nekoliko dana poslije, vozila sam se u autu nazad za Zagreb sa sprovoda i karmina u Slavoniji. Tamo smo se dotakli i teme prosvjeda, grupe #spasime i jedna prijateljica me pitala “Pa kako te žene ostanu tamo tolike godine? Kako se dogodi da te neko 17 godina zlostavlja? Čitam sve te priče i nije mi jasno kako.” Neki koji to razumiju iz drugačije perspektive su komentirali da shvaćaju kako, a kako je pitanje bilo upućeno meni kao nekome tko je radio sa ženama koje su preživjele obiteljsko nasilje, slegnula sam ramenima jer nisam znala kako u tom trenutku odgovoriti na toliko kompleksno pitanje. Gledajući sa strane, riješenje se čini očito – samo ostavi zlostavljača – gledajući iznutra, to riješenje je tako teško izvesti. Ovaj post je moj odgovor na to postavljeno pitanje.
Za početak, nitko nema etiketu zlostavljača na čelu. Nikome ne piše na čelu – ja ću te maltretirati, ponižavati, vrijeđati, psovati, ponižavati, tući i silovati. Većina tih muškaraca izgleda baš poput mene i vas. Oni su i zgodni i ružni i šarmantni i šutljivi, i obrazovani i manje obrazovani. Oni se na prvi pogled baš ničim ne razlikuju. Posebno je teško kad su oni jako šarmantni u društvu i omiljeni. Oni su nečiji prijatelji, uvijek spremni pružiti ruku pomoći, oni su uspješni radnici, oni su netko na koga se drugi mogu osloniti. Vrlo, vrlo su rijetki muškarci obiteljski zlostavljači koji se ponašaju jednako i u obitelji i društvu. Time je još teže potražiti pomoć jer “tko će mi povjerovati? Pogotovo je to teško povjerovati kad nema fizičkih znakova zlostavljanja, a ekstremno teško kad je to zapravo sustavno psihičko zlostavljanje koje ostavi još gore posljedice od fizičkog zlostavljanja.
I tako počne, od jednog muškarca u kojeg se jedna žena zaljubila. On joj je možda skidao zvijezde s neba. On ju je uvjeravao da je samo on voli najviše na svijetu. Uvjeravao je da je baš ona sve za njega. Da mu ona treba da ga spasi od njegovih paranoja. Polako, ali sigurno, svoju žrtvu će izolirati. Neće to biti tako da je zaključa, nego kao što kažu stihovi pjesme “Zalijepit ću ti noćne more, Nacrtat ih na prozore, A na vrata crnog vraga, Da ne pređeš preko praga”. Ona mu je potrebna, on je njoj potreban, a drugi nitko ne valja. Ne valja njezina sestra koja je okreće protiv njega, ne valja prijateljica je je lajava i droljasta. Ne valja mama koja se u sve petlja i miješa. Valja samo on i on je jedini za nju. Želeći da ta ljubav potraje i da mu udobrovolji, žena će ponekad i sama sebe izolirati od drugih.
Nakon što je žena dovoljno izolirana, ali i dalje zaljubljena u svog predivnog muškarca, koji voli samo nju i ona mu je toliko potrebna, kreće povremeno koji izljev bijesa. Zašto si to obukla, zašto si to tako napravila, zašto si išla negdje, a nisi se javljala, zbog čega je on slao poruke, a ti nisi odgovarala. Naravno, krivnja je u potpunosti na ženi jer samo da je ona obukla nešto drugo, samo da nije otišla tamo gdje je bila, samo da se javila na telefon, samo da je odgovorila na poruku.. Ona ga je natjerala da plane. Pošto je ona kriva, ona je ta koja treba nešto napraviti po tom pitanju. Nakon toga, žena drugi put napravi baš sve kako je on želio. Ali, opet nije dobro, on se opet ljuti i opet je bijesan. Naravno, kriva je ona, to i ona sad vidi. Na kraju, žene koje ostave svoje zlostavljače uvijek istu stvar zaključe – koliko god mu pokušala ugoditi i što god napravila, neće mu odgovarati i uvijek će ona biti kriva. To se ne odnosi samo na to što žena napravi. Može to biti bilo što, a što njega uzruja. Od pokvarenog traktora do gužve prometu, uvijek je njegova žena kriva.
Neki se zaustave na riječima. Neki ne. Pa padne jedan, dva pet, udaraca i šamara. Kad prođe najgore, onda slijedi tzv. medeni mjesec. Pa oprosti mi, pa neću nikad više, pa kad ja tebe toliko volim, pa kad ti mene toliko voliš. Pažljiv je nježan i nekako si žena pomisli pa možda se to više neće ponoviti. Obećao je da neće više tako reagirati i da će od sada biti drugačije. I jedno vrijeme zaista bude drugačije i bude dobro. Da nema tog balansa dobrih i loših strana svakog zlostavljača i da svaki od tih odnosa nema u sebi i nečeg dobrog, sve to zlostavljanje ne bi toliko trajalo. Što su duže zajedno, faze ljubavi i mira se sve više skraćuju, a razdoblja pakla su sve češća i češća.
Neki se ne zaustave na udaranju žene. Neki krenu i djecu tući i maltretirati. Naravno, samo da su djeca bila mirnija, tiša, da su manje zločesta, da im je mater bolja, da ih je bolje odgojila, da nije tako loša mater, on to ne bi napravio. Naravno, shvaćate, kriva je njihova mater i kriva su ta djeca. To je posebno okrutno prema djeci jer djeca imaju u jednoj svojoj fazi razvoj egocentrični način mišljenja. To znači da vjeruju da je sve zbog njih ili da se sve događa zbog njih. kad se na to nalijepi tatino zlostavljanje u kojem uvjeravaju djecu da su prezločesta i da su zavrijedila batine, posljedice na dječju psihu ne moram ni objašnjavati.
Kad dođe do svega toga, i ženi je jasno da bi se trebala razvesti. Ali, kako? Ako radi, nije dobro jer je ona kurvetina koja na posao odlazi da se kurva, a ne da radi. To ga ne spriječava da uzima sve novce jer imajući svu kontrolu nad financijama, spriječava žena da se otrgne kontroli i ode od njega. Ako ne radi, situacija je još gora. Nema kamo ni s kojim novcima i ništa ne vrijedi. On je taj koji joj sve daje i koji joj je sve pružio, a ona bi otišla od njega. Kako ju je izolirao, nema se kome ni obratiti za pomoć. Što je još gore, ne zna ni kako objasniti zašto odlazi jer je na van on divan i krasan, a ona se nikome nije povjerava radi straha od njega i njegove reakcije. Često žene se boje potražiti stručnu pomoć jer ako nisu završile u bolnici, jesu li one uopće proživjele nasilje? Tko će im vjerovati? Bit će njihova riječ protiv njegove, a pošto ju je on godinama uvjeravao da je ona nitko i ništa i da ne vrijedi ni pišljava boba, samopouzdanje za suočiti se s njim je na nuli.
Nekim ženama zaista prekipi i krenu tražiti pomoć. Odu na centar za socijalnu skrb, odu na policiju, neke završe i na sudu. Koliko je ta pomoć često neučinkovita je tema za jedan drugi post. Rezultat bude da on poslije takvih prijava bude još gori, još ljući i spreman na još gore stvari. Neki budu i okrutniji na način da prestanu s fizičkim zlostavljanjem ,ali nastave s takvom psihičkom torturom da se oni udarci nakon nje čine kao milostinja. Neki ne biraju ni sredstva ni riječi ni prijetnje. Od toga da će napraviti sebi nešto, da će ubiti ženu, djecu, njezine roditelje itd. Nažalost jedna od omiljenih prijetnji zlostavljača je “Ja ću iz zatvora izaći, ali ti iz groba ne.”
I tako malo, po malo dođemo od “budi samo moja” i velike ljubavi do ovog gore opisanog. Zato, kad god s nekim stupite u vezu, a on je ljubomoran, posesivan i želi da budete samo njegova jer vas toliko voli i toliko treba, budite na oprezu jer biste uskoro mogli postati protagonistica “Šamara”.
Opet ti drhte ramena moja malena
Opet sam ti nešto kriv
Zašto skrivaš lice od masnice
Koja se i ne vidi
Ti znaš kad sam nervozan planem
Pa mi ruka poleti
Ali te moje tamne strane
Ne znače da te ne volim
Kada psovke ti se guše u suzama
I kad ti padne glupost na pamet
Ti se sjeti naših malih curica
I tko ovdje zarađuje
Pa se pitaj dal’ te boli baš toliko
Moja mala glumice
Kako je meni kad te volim ovoliko
Trpiti tvoje očijukanje
Kako te slijede pogledi
Kako se lijepe po tebi
A ti ih željno upijaš
Misliš da ne vidim
Kako te slijede pogledi
Kako se lijepe po tebi
Cijelim tijelom uživaš
Misliš da ne vidim.