
Long long time ago, I can still remeber dok sam bila naivna studentica učili smo koji faktori mogu utjecati na odnos supružnika. Neki od faktora koji su se navodili kao bitni su bili: sličnost u obrazovnom stutusu, sličnost vjerskih i nacionalne pripadnosti, odnosi u užoj i odnosi u široj obitelji. Kao što sam rekla, tada sam bila naivna i mislila pa kakvog bi imali utjecaja npr. odnosi u užoj i široj obitelji, kao da su bitni roditelji, bitno je da se dvoje ljudi vole.
Fast forward nekoliko godina i nekoliko godina iskustva braka i rađanja djece, shvatila sam da je to i više nego istina. Naravno da se svekrve i punice ne čine kao jako bitan faktor kad postojite samo vas dvoje, studirate (ili radite), svoje vrijeme (i financije) posvećujete jedno drugome i čini se da nema mjesta za nikog drugog u tom mjehuriću, no zatim stvarnost pokuca na vrata. Najčešće se to događa tako negdje oko skućavanja i vjenčanja kad obitelj počne sugerirati mladom paru što bi bilo najbolje, a cijela Pandorina kutija se otvori kad dobijete djecu. Naime, osim ako ne živite jako daleko od svoje obitelji, u našem podneblju su bake i djedovi itkekako uključeni u podizanje i odgoj djece. I to svakako ima brojne benefite, kako za roditelje, tako i za djecu. Zadnja istraživanja čak pokazuju da su bake i djedovi koji su uključeni u brigu o unucima dugovječniji od svojih vršanjaka koji nisu.. Ponekad bake i djedovi dođu kao besplatna radna snaga pa umjesto plaćanja dadilja, kuharica, čistačica, šofera i sl, bake pripremaju djeci jelo, čuvaju ih, dadiljaju kad morate na pasao, a djeca su bolesna ili samo želite otići u kino i baka će onda pričuvati djecu. Ili umjesto da svog sina svaki tjedan dva puta vozite na nogometni trening, ponosni djed ga odvede. To je zapravo dragocjena i jako dobrodošla pomoć koju ponead uzimamo zdravo za gotovo, a ljudi koji nemaju pomoć baka servisa itekako shavaćaju koliko je to ogromna vrijednost.
No, to ima i drugu stranu. Što ste više isprepleteni s Vašom rodbinom, tako se i odluke sve više isprepleću. Možda ste nekad vjerovali da odluke o svom kućanstvu npr. koliko često ćete ga čistiti ili što ćete kuhati ili način na koji ćete odgajati djecu, donosite vaš muž i vi. No, život nas često odvede u drugom smjeru, pa se tako dogodi da te odluke donose bake umjesto roditelja. Što će djeca jesti ne ovisi samo o vama i vašim prehrambenim navikama i stavovima nego i o stavovima baki i djedova. Kako to utječe na vaše bračne odnose ako se vaši stavovi kose s onim baka i djedova? Postane li gužva u braku kad bake preuzmu odgovornost za to što će djeca jesti, pa na kraju večeri izbije svađa među supružnicima „jer tvoja mama ih hrani samo šećerom“?
Ono što često vidim je da počne borba za prevlast u kućanstvu, najčešće između svekrva i snahi. Pošto je to kod nas briga o kućanstvu dominantno briga (i teret žena), muževi se često nađu na ratnoj liniji. Tradicionalno kod nas na Balkanu počnu problem kad mlađe generacije žele drugačije od svojih roditelja. Iz nekog razloga u puuno slučajeva i dalje svekrve misle da se snahe udaju u njihovu kuću i njihovu obitelj, te da činom udaje a priori trebaju prihvatiti i sve ono što muževa obitelj donosi sa sobom. Ako to prihvate bespogovorno i mantraju i svojoj svekrvi i sebi kako ona zna najbolje, problema je puno manje. No, što kad odluči misliti svojom glavom, a ne svekrvinom? Pošto mi nismo bogati Zapad pa da svatko od nas ima dadilju i čistačicu, mnogi poslovi vezani uz brigu u kućanstvu i djeci se dijele unutar obitelji. Ono što primjećujem da velika većina baka i djedova žele osjetiti poštovanje i priznanje od mlađih generacija, ali se ponekad to očekivanje poštovanja prema starijima brka s bezuvjetnim načinima prihvaćanja načina života baka i djedova. Pa tako ćete imati znatno manje problema sa svojom svekrvom ako bespogovorno pravite zapršku baš kako ona radi, ali ako odbijete jesti meso i uvedete kvinoju i bulgur na svakodnevni jelovnik, moguće da ćete naići na nedogodanje.
Osim toga, na Balkanu se i dalje jako često čuje pitanje upućeno ženama “Tko ti pomaže?” ili “Tko ti čuva djecu?”. Znate li puno muškaraca koji odgovaraju na ovakva pitanja? Naravno da ne znate jer im ne postavljaju ta pitanja. Tako se u mojoj obitelji redovito čuje da se meni pomaže oko kućanskih poslova, da se meni pričuvaju djeca, meni se pomaže oko djece iako nam je oboma zapravo potrebna ta pomoć. Teta koja nam povremeno pričuva mlađe dijete obično zove mene “jer je T. na putu ili na poslu, pa da mu ne smeta”. Kad sam nedavno intenzivno tražila posao jedno od pitanja na jednom intervjuu je bilo “Imate li podršku obitelji u karijeri? Tko vam pomaže oko čuvanja djece?” Evo, ja bih vam bila jaako zahvalna kad bi svi vi koji čitate dojavili mi ima li ikoji muškarac kome je to pitanje bilo postavljeno. Pitajte svoje partnere, muževe, braću, očeve, baš me zanima.
No, da se vratim na gužvu u braku. Neosporno je da roditeljima treba povremeno pomoć, bilo da je to plaćena pomoć, bilo da je baka servis, no kako se postaviti prema tome kad ta pomoć postane treći u braku? Kad se odluke više ne donose udvoje, nego utroje ili još i više? Što kad pomislite da bi sve bilo bolje kad bi se odselili od svekrve i time si riješili sve probleme u braku?
Sad bih vam mogla reći da se sve može riješiti iskrenim razgovorom s vašim mužem. Da ako mu lijepo objasnite što vam smeta, da ćete nadići te probleme. Nažalost, to nije baš tako jednostavno i ako mislite da će samo otvoreni razgovor riješiti duboko zamršene odnose, bojim se da neće. Također vas moram razočarati i reći da iz mog višegodišnjeg iskustva u radu nikad se nije dogodilo da je selidba od svekrve riješila probleme. Štoviše, ponekad ih je i pogoršala jer su mamini sinovi to shvatili kao “posvađala si me s mojom mamom” i to je bio još jedan kamen spoticanja u braku.
No, što nam je onda činiti? Pomoć platite ako možete, nikad se teta koja sprema ili koja pričuva djecu neće toliko miješati u vaš proso kao svekrva. A ako ne možete platiti, nego se snalazite uz pomoć baka servisa, moj dragocjeni savjet bi bio da stavite čepiće na uši, tj. da vam opaske baki i djedova uđu na jedno uho, a izađu na drugo. Nađite neku prijateljicu ili psihoterapeuta i izgovarajte svojtu. Mužu svojtu hvalite (ako pronađete nešto za pohvalu), a svađu ostavite po strani. Nijedan muž nije promijenio svoju mamicu, pa neće ni vaš i to je (tužna) istina. Umjesto toga se odlučite radije da kvalitetnije provedete vrijeme udvoje, koji put se možete i samo mirite, a preskočiti onaj dio sa svađanjem. Roditelji male djece ionako imaju premalo vremena, a da bi ga gubili na svađe oko rodbine. Ponekad se dovoljno prisjetiti se kako ste se upoznali ili što ste radili na drugom spoju i magija će se vratiti. A tad zasigurno niste pričali o punicama i svekrvama.