
Nedavno sam naišla na članak How to Handle Your Monster-in-Law i ostala iskreno zatečena onim što je autoricu ponukalo da napiše taj članak. Navodi da su brojne američke snahe nezadovoljne jer se njihove svekrve postavljaju kao ultimativni autoriteti po pitanju odgoja i da je klasičan primjer toga potkopavanje njihovog autoriteta pred mužem i djecom, da se previše miješaju i da su osuđujuće. Skoro četvrtina navodi da su im odnosi loši ili užasni, te da su čak u nekim slučajevima doveli do kraha braka.
Reći ću samo jedno, te američke snahe nisu upoznale balkanske svekrve. Da jesu, pretpostavljam da bi im ove njihove američke odjednom djelovale puuuno liberalnije i da se ne miješaju previše. Vrlo čest problem u tradicionalnim obiteljima, pa tako i balkanskim, proizlazi iz toga kad novi član obitelji npr. snaha i njezin novopečeni muž požele uspostaviti niz pravila za svoju novoosnovanu primarnu obitelj, a ponekad se ta pravila i način života kosi s dotadašnjim načinom života u toj obitelji. Tu često nastanu sukobi jer snaha misli da se svekrva previše miješa, a svekrve misle da ih snahe nedovoljno poštuju, a one su sve već to prošle, pune iskustva i znanja koje žele nametnuti. To je tim teže ako dijele zajedničko kućanstvo. U takvim obiteljima problemi budu manji ako novi član (snaha) prihvati da je se tretira kao još jedno dijete, pa i ona i njezin muž slušaju njegovu mamu (koju često oboje i zovu “Mama”). Dio svekrva naravno misli i ponaša se na način “neka si mladi naprave kako njima paše” i to doista i misli, bez onog ALI, no one nisu predmet ovog teksta. Predmet ovog teksta bi bile ove “monster-in-law”.
U navedenom članku nude čak petnaest načina kako izaći na kraj s nemogućim svekrvama. Od toga da dobro razmislite gdje vi griješite, kako da uvažite to što govori, gdje vaša svekrva griješi, kako da asertivno razgovarate sa svojom svekrvom, kako da se ogradite od toksičnosti, kako da razumijete zbog čega Vam ona ovo govori, kako da se nosite s kritikama i mnogo toga i zaista, ako to sve naučite i primjenite, ne samo da ćete uspostaviti bolje odnose sa svojom svekrvom, nego možda napraviti i diplomatsku političku karijeru.
Članci u medijima na ovu temu često preporučavaju da kažete što Vas smeta, da otvoreno razgovarate sa svojom svekrvom, da kažete što Vas i zbog čega smeta, pokušate naći zajedničko riješenje, slično kao što se radi u sukobima u nekim drugim odnosima. Možda će Vam to i neki stručnjaci savjetovati.
Po mom iskustvu, ovo sve su priče za malu djecu i ne znam ikoga tko je na ovaj način riješio sukob sa svojom svekrvom. Davno, na početku mog radnog staža, prisustvovala sam raspravi dvije iskusne psihologinje na ovu temu, a povod je bila klijentica, nazovimo je Monika, koja je imala navedeni problem. Nije se tu radilo ni o kakvoj teškoj patologiji, jednostavno naša klijentica je smatrala da ima svekrvu koja joj se previše petlja u život, svojata svog sina i ponaša se prema njemu kao da ima deset godina, ne cijeni svoju snahu, pokušava joj “pokazati mjesto”, prečesto čuje pasivno agresivne komentare koji aludiraju da joj ručak nije dovoljno dobar, da bi djeca trebala biti toplije obučena, da bi prozori i zavjese trebali biti čišći jer “kako je ona uvijek sve stizala, a naravno da joj nitko nije pomagao, najmanje muž”. Naivna kakva sam bila s netom završenim fakultetom i s manjkom životnog iskustva, smatrala sam da bi ovaj američko – asertivni način razgovora mogao upaliti. Iskusnije su se tome nasmijale i smatrale posve suprotno. Prema njima, naša Monika je trebala napraviti sasvim suprotno. Pitanje oko kojeg se sve vrtilo je bilo krajnje jednostavno:”Treba li ona vama da vam čuva djecu?” Da, naravno da joj je bila potrebna. Čuvanje jednogodišnjaka, povremena čuvanja da ona s mužem može otići u kino, pokoji slobodan vikend od djece, za sve to je služila baka-servis. No, kako uspostaviti kakav takav mir među zaraćenim stranama?
Svi komentari, pametni, zlobni, smisleni, podrugljivi, kakvi god neka Vam prođu kroz uši kao propuh jer oni teško da će u potpunosti nestati, nema smisla se opravdavati, a još manje živcirati oko njih.
2. Dati svekrvi sve za pravo i hvaliti je na sav glas.
Jedan od najčešćih problema u odnosu je ono što snahe smatraju da dobijaju previše neželjenih savjeta i mišljenja. “Zaprška i na početku i na kraju kuhanja graha? Ma, fantastično, hvala što ste otkrili tu tajnu, nikad se ne bi toga sjetila”. Nikad ne biste to ni primjenili, no to ona ne mora znati. Većini “problematičnih” svekrva treba samo odobravanje, pljeskanje, priznavanje da ona radi sve odlično jer imaju onda dojam da ih se poštuje pa nema potrebe da vode rat s vama. Kad ona okrene leđa, vi radite po svom, a to nitko, ponajmanje ona ne mora znati.
3. Obiteljska druženja na kojima prisustvujete svesti na minimalnu mjeru.
Vaša svekrva je napravila najbolje palačinke u kojima se guši njezin sin, a i Vaša djeca? Šteta što baš morate raditi/oprati prozore/naći se sa prijateljicom ili što već. Izbjegnite to, vjerujte, nećete im pretjerano nedostajati, a sebi ćete prištedjeti živaca.
4. Ne trošite vrijeme na raspravu o vašoj svekrvi s Vašim mužem pokušavajući mu objasniti kakva je ZAPRAVO njegova mama.
On je vidi kao svoju mamu, a ne kao svekrvu i to će vjerojatno uvijek tako ostati. Vaš sukob sa svekrvom, ne mora postati i sukob s Vašim mužem. On će se vječno osjećati rastrgan, Vi nećete biti nezadovoljni ako staje na njezinu stranu ili je brani. U suprotnm slučaju ako Vaša svekrva bude imala osjećaj da je on na Vašoj strani, da ga “okrećete protiv nje”, tek onda ste probudili zvijer od koje nećete imati mira. To ne znači da ne morate imati isušni ventil da se nekome požalite, izjadate i izogovarate. Sigurno imate neku prijateljicu, susjedu ili kolegicu sa sličnim problemom, pa kad se vidite, slobodno se njoj izventilirajte, ne mužu.
Da se vratimo našoj Moniki. Ona se osjećala loše jer je imala dojam da se pretvara i da popušta svojoj svekvi, no žarko je željela prestati biti meta otrovnih strelica, a i činjenica je bila da joj je svekrva bila potrebna, pa je iskušala dani recept. Njezina svekrva se nije stubokom promijenila, ali je odnos postao puno harmoničniji, s manje otrovnih komentara, a djeca čuvana.
Za koji god način i pristup se odlučili, najbitnije je da kritike ne uzimate previše k srcu. S tim bi se i politički korektne Amerikanke složile. “Take criticism seriously, but not personally. If there is truth or merit in the criticism, try to learn from it. Otherwise, let it roll right off you.” I nemojte da u slučaju muževe mame prevlada uloga svekrve stavljajući na to prevelik naglasak, bolje za sve da prevlada uloga bake, pogotovo za Vaše slobodno vrijeme. Vjerujte, isplatit će se svima, a pogotovo vama i Vašem slobodnom vremenu.