Prije otprilike mjesec dana sam napisala tekst o psihologiji trudnica, te sam tada napomenula da će to biti prvi u nizu. Nakon toga sam napisala još jedan, o sanjarenju u trudnoći, zatim nas je poharala gripa i poremetila sve planove. No, kako se sada polako vraćamo u normalu, vraćam se i ja temi trudnica i psihologije.
Unazad nekoliko mjeseci vodim tečajeve za trudnice u Mamasoonu. Ono oko čega se većinom vrti naš tečaj je tema opuštenog poroda. Kad to spomenem i pitam trudnice misle li da je moguće da porod bude opušten, najčešće su skeptične, a imaju i razloga biti.
Većina nas ima sliku žene iz američkih filova kojoj pukne sasvim iznenada vodenjak, taj tren je presječe od bolova u trbuhu, panično juri u bolnicu, doktori i sestre čim je vide trče s njom u invalidskim kolicima (taj dio posebno ne razumijem), onda ona malo vrišti i evo bebe. Zatim imate kojekakve horor priče iz hrvatskoh bolnica u kojima se ženama govori da ne vrište, da što se deru kao krave, da što sad zapomažu, a mogle su uživati dok su pravile dijete, da kako tako debele misle roditi i primiti epiduralnu i tome sl. Sve ove opaske su opaske stvarnih trudnica i rodilja (nisu izmišljeni primjeri).
Onda zatim imate priču svoje susjede ili mame koja vam kaže “Ali ja sam stvarno mislila da ću umrijeti”. Pa imate onda prijateljicu koja prokomentira “Ma, ja sam rodila u 15 minuta”, dok druga na to prekreće očima i kaže “Ne znam kako sam ja onda krepavala 7 i pol sati u onom boksu i nikako se otvoriti do kraja i poroditi”. Svi ti doživljaji poroda i trudnoće su stvarni. Sve su to nečija iskustva i nečija viđenja stvarnosti. No kako se onda prvorotkinja osjeća nakon što sve to čuje?
Mora li nečije tuđe iskustvo biti i naše iskustvo? Mora li porod biti muka, nesreća, patnja i strah? Odgovorno vam kažem da ne mora biti strašno iskustvo, nego sasvim drugačije iskustvo. Porod može biti opušten, smirujući, vođen potrebama žene i djeteta, može biti osnažujuće iskustvo nakon čega ćete više voljeti i cijeniti svoje tijelo, može biti trenutak osnaživanja vašeg partnerskog odnosa, prekrasan početak ovozemaljske ljubavi i povezanosti između vas i vašeg djeteta. Kako to postići? Nije lako, ali nije ni nemoguće. 😉
Pošto me je ova tema jako zanimala (čak sam jedno vrijeme vjerovala da bih mogla i trebala raditi s trudnicama u bolnici – to se nije dogodilo, no kako bi vjernici rekli bog negdje zatvori vrata, a drugdje ih otvori), posvetila sam se proučavanju stručne literature na tu temu, odnedavno držim gore spomenute tečajeve, a i sama sam rodila dvoje djece i mogu reći da postoji zasigurno lakši i teži put koji možete odabrati.
Teži put je onaj u kojem ćete se zaplesti u krug straha, napetosti i bolova, u ginekološkoj literaturi poznat kao “vražji trijas” (Habek, D., Ginekologija i porodništvo). Kao netko tko je završio dva stupnja kognitivno bihevioralne psihoterapije i tko je iskusio strah i za sebe i za dijete, mogu vam reći da to nije dobar put nego popločen u pakao. Pakao od bolova, panike, bespomoćnosti, urlikanja. U jednom trenutku počne vas boljeti, ne znate što biste s tom boli, bol se pogoršava, vi se sve više bojite jer shvaćate da nećete sad roditi, a znate da će postati još gore, panika vas ulovi jer mislite da to nećete izdržati, počnete se tresti od straha, postanete jako napeti, mišići zdjelice i zdjeličnog dna se sve više grče i ne opuštaju, samim tim se ni ne otvarate, bol se još malo pogorša, vi se još više uplašite i počnete plakati jer ne znate što više sama sa osbom i tim bolovima. Ako pri tome nemate nikoga tko bi vas razumio, utješio i ohrabrio, vaš put će nažalost biti jako težak. Svako iskustvo na kraju završi tim da rodite, nitko nije ne rodio, sva ta bol i muka u jednom trenutku stane, no trauma tog straha ostane jako, jako dugo. Princip vražjeg trijasa je jako jednostavan – bol pojačava strah, strah pojačava osjećaj boli, a sve zajedno pojačava napetost koja može pojačati osjećaj boli i produžiti porod.
No, može li se izaći iz tog začaranog kruga? Svakako može, zahvaljujući nekoliko jednostavnih psihologijskih principa.
Mi ne možemo promijeniti naš zdravstveni sustav, napraviti da rađamo svaka u svojoj sobi sa stalno prisutnom babicom i pratnjom na porodu. Ne možemo poneke neljubazne zdravstvene djelatnike lišiti stresa i napraviti ih čarobnim štapićem odmorne i pune razumijevanja. Ni uz sav trud, ne možemo drugima uliti socijalne vještine ako ih nemaju. Stoga ovo nije tekst o tome kakav je naš zdravstveni susav, nego što svaka od nas može napraviti da porod prođe što bolje. Evo nekoliko savjeta.
1. Okružite se ženama koje su imale pozitivno iskustvo poroda.
Čuti da je nekome to bilo osnažujuće, prekrasno iskustvo, da je osjećaj kad primiš svoje dijete prvi put u ruke neprocijenjiv, puno je ljepše nego ulijevanje dodatnog straha. Pitajte te žene što je njima pomoglo, što su one napravile, a što im je olakšalo cijeli taj proces, pa ono što vam se čini korisnim, primijenite.
2. Vježbajte.
Aktivne trudnice će lakše roditi od žena čiji su mišići atrofirali od kauča (to naravno ne mislim da na one žene koje su radi zdravstvenih razloga primorane mirovati). Osim toga, vježbanjem se potiče lučenje serotonina – hormona sreće, riješavate se napetosti i stresa i svoju eventualnu nervozu i strahove eliminirate putem vježbanja. Naravno, ne morate vježbati kick boxing u trudnoći, dovoljno je da kad osjetite da vas preplavljuje strah od nadolazećih događaja, poroda i životnih promjena, zgrabite jaknu i napravite žustru šetnju. Može trajati 10 min, a može i dva sata. Ili to ili izribajte kupaonu. Nema nervoze koju žustro ribanje kupaone ne riješava, aaznala sam to na faksu i taj recept i dalje uspješno primjenjujem.
3. Naučite metode opuštanja.
Zasigurno ste jako puno puta naišli na članke i sugestije kako je meditacija zdrava i poželjna u svakodnevnom životu. To nije puka fraza, nego istina. Možete je zvati vođeno opuštanje, relaksacija, progresivna mišićna relaksacija, ali činjenica je da mogućnost da naučite opustiti svoje tijelo i na taj način pomognete svom tijelu da se riješi napetosti, stresa, pružite mu priliku da se odmori i zacijeli. Opuštenost je ključna u porodu jer bez opuštanja mišića, koji se smjenjuju s kontracijama maternice, neće doći do pravilnog i brzog otvaranja. Što više poprimite kontrolu nad svojim tijelom, to će vam biti lakše. Sposobnost opuštanja nije korisna samo u trudnoći (kad vas muči npr. nesanica) ili na porodu (radi lakšeg otvaranja), sposobnost da duboko udahnete i možete se smiriti dobro će vam doći i godinama poslije poroda kad se npr. vaše dijete bude bacalo po trgovini jer niste kupili kinder jaje.
4. Naučite tehnike disanja.
Vježbajte disanje na tečaju, uz pomoć interneta, doma s partnerom, naučite kako disati u svakom trenutku. Kako disati u prvom, drugom i trećem porođajnom dobu. Kao što je učiteljica govorila da morate znati tablicu množenja napamet ako vas netko probudi, e tako morate znati disati. Pripremite neki dobar youtube kanal koji će vam se sviđati ili sami sebi snimite neku traku sa vježbama disanja, pa to možete slušati i u bolnici ili na putu do bolnice. Mobitel ćete svakako imati pa ni slušalice nisu na odmet.
5. Povedite nekog sa sobom i ne zaboravite smisao za humor.
Kao što sam već naglasila, opuštenost vam je prijeko potrebna, kao i netko tko će vam pomoći da se opustite. Pretjerana usmjerenost na sebe i na bolove, samo će pogoršati osjećaj bolova. Pošto je rijetko tko rodio baš iste sekunde kad su ga uhvatili trudnovi, nađite nekoga tko će ih s vama provesti – šetajući, pričajući, zabavljajući se, odlazeći po doktore ili sestre kad je potrebno.
Ovo naravno nije sve što možete napraviti. U jedan blog post ne može stati baš sve što vam može pomoći, ali sam vam htjela poručiti i da ima drugačiji put. Da je moderna psihologija svašta osmislila, svakakve metode disanja, opuštanja, distrakcija, potpore i da nije nužno da samo patite i vrištite u bolovima i nemoći. Osim toga, onog dana kad na bolove prestanemo gledati kao na sredstvo mučenja, nego na put kojim naše tijelo treba proći da bi se rodila beba, s promijenom perspektive, promijenit će se i vaše viđenje bolova jer za razliku od ostalih bolova s kojima ćete se u životu susresti, jedno ovi bolovi vode najljepšem mogućem daru.
Ako vas više zanima ova tema, nemojte stati na ovom tekstu. Informirajte se dalje, naučite što je to hipno porod, koji svi dobri youtube kanali postoje uz koje možete naučiti disati, pišite meni što vas dodatno zanima, pa ćemo napisati još tekstova, pronađite dobar trudnički tečaj ili dođite u Mamasoon na slijedeći trudnički tečaj koji vodim u ožujku. U svakom slučaju, postoje brojni načini kako da si olakšate to predivno putovanje s ciljem da donesete malo čudo na svijet, a što ćete poduzeti na tom putu, na vama je.
PS: Nemojte zaboraviti spakirati i smisao za humor u bolnicu. Idete na porod, a ne na sprovod. Još ako bude u smjeni zgodni ginekolog, gdje će vam biti kraj? 😉
