Postoji li veza između perfekcionizma i blagdanskog ozračja? Hohoho, stiže depresija!
16/12/2018
Ovaj tekst mi možda trebao imati bolji naslov. Ovaj tekst je možda trebao biti ranije napisan. Ovaj tekst je možda trebalo započeti nekakvom definicijom perfekcionizma koja je jednostavna, upadljiva i s primjerom koji je lako shvatiti.
No, pošto sam ja odlučila da (bar danas) neću biti perfekcionist jer nisam u stanju to biti, morat ćemo prihvatiti da ovaj tekst nije savršen, i ja i vi.
Na ovaj tekst su me potakle dva događaja. Prvi je jedan krasan razgovor s jednom od vas, mojih čitateljica, a koji je išao u smjeru trebamo li se uvijek osjećati dobro, zašto mislim da sam slabić jer se osjećam loše, čemu služe uopće te naše emocije i sl. Sasvim slučajno ili je to možda baš znak sudbine, jučer sam bila na simpoziju o mladima i mentalnom zdravlju s naglaskom na perfekcionizam. Puno se raspravljalo o svim aspektima perfekcionizma, a pogotovo onima koji su štetni za naše mentalno zdravlje. Jedna fraza mi je zapela za uho i jaaako mi se svidjela – EMOCIONALNI PERFEKCIONIZAM. Ukratko, to bi bilo upravo ovo što sam navela maloprije, tj. očekivanje od samog sebe da se osjećamo uvijek dobro, zadovoljno, sretno i da smo dobre volje. Koliko je to moguće? Naravno da nije moguće jer se svatko on nas ponekad, a nekad i često osjeća loše. Osjećamo se tužni, ljuti, razočarani, bilo sobom, bilo drugima. Ako povrh svega toga još namećemo sebi osjećaj krivnje jer se ne osjećamo dobro, to nas nikako neće odvesti u sretan i ispunjen život, nego baš suprotno, dodatno će ugroziti naše mentalno zdravlje. Emocionalni perfekcionizam će biti ekstremno izražen ovih dana. Sa svih strana bombardirat će nas slikama sretnih i veselih obitelji, koje se veselo okupljaju oko blagdanskog stola. To je vrijeme ljepote, darivljanja,obiteljske topline, zajedništva, blagostanja i tko zna što već misle da je potrebno stručnjaci za marketing. Napominjem stručnjaci za marketing jer upravo oni kreiraju zadnjih desetljeća što je blagdanski duh, a kako bismo svi mi što više potrošili na ukrase, darove, odjeću, obuću i enormne količine hrane i pića. Hoćete li da vam kažem iz svoje perspektive mentalne stručnjakinje što je blagdanski duh? Depresija. Nikakva sreća, obilje i veselje, nego kod mnogih depresija. Samo zato jer je 12 mjesec, nikoga od nas neće zaobići svi njegovi problemi. Neka djeca će i dalje biti bolesna i morat će biti u bolnici. Neke žene će i dalje biti toliko ugrožene da će blagdane morati provesti u skloništu za zlostavljane žene daleko od svojih roditelja, kumova i prijatelja. Nečije majke će i dalje biti nezaposlene i bez mogućnosti da kupe išta osim osnovnih namirnica. Neki brakovi će puknuti i jedno od njih će se iseliti iz zajedničkog doma. Nečija baka će zbog Alzheimera zaboraviti i sina i unuka i sve blagdane koje su dosad skupa proveli. Nečije dijete će biti u Irskoj gdje neće biti ni mamine sarme, ni grah salate ni pečenice ni oblatnih. Plakat će i ta mama i to dijete u Irskoj.
To je sve u redu jer je i to život, a život nije reklama. Osjećati se loše je u redu, kao i oplakivati propali brak i sve druge životne teškoće s kojima se nosite, netko bolje, netko gore. Samo zato što je dvanaesti mjesec, ne moramo nametnuti očekivanja sebi i drugima da sve bude savršeno i onda se razočaramo jer naš život nije ni izdaleka tako bajan i krasan kakav nam drugi pokušavaju prodati bilo putem reklama, bilo putem društvenih mreža. Svi mi vodimo unutarnje bitke, koje smo vodili i prije “doba sreće i blagostanja” i najljepših praznika ikad, a nastavit ćemo ih voditi i nakon toga. Nemojte da vas netko uvjeri da je Vaš dom, vaša obiteljska situacija ili bilo što drugo manje vrijedno ako nije onako kako je zadano. Ima jedna stvar u vezi blagdana koju ja jako volim, a isto je uvezena iz američkih filmova. To je ono njihovo count your blessings. Probajte i vi, odlična je vježba za realističniji i sretniji pogled na svijet. Počnite s malim stvarima svakog jutra, pa nastavite s velikim i tako svaki dan, ne samo za vrijeme blagdana.
PS: Moj muž očito meni čita misli (to je zato jer je isto psiholog). Dok sam ovo pisaala, čekao je da mi pokaže jedan video o roditeljima koji rezimiraju kako su presretni i jako zahvalni, a odvija se nakon božićnog druženja s obitelji. Pogledajte, isplatit će se.
