
Maloprije sam s kolegom komentirala kolica za djecu, a onda se nastavilo o nosiljkama i svemu sličnome i shvatila sam “Pa kakva sam ja mama blogerica, a nemam rezenziju ničega?”
Vrlo jednostavno, nisam sponzorirana ni od koga ni ičega, imala sam tonu stvari kad sam počela pisati blog, nisam ga pisala niti ga pišem da dobijem baby stvarčice, ali naravno da sam kupila masu toga, i potrebnog i nepotrebnog u svom majčinskom stažu od 4 godine, uostalom kao i većina roditelja. Bez obzira, koliko novaca imamo, spajamo li kraj s krajem ili smo u situaciji da ne pitamo za cijenu, pogotovo kad su u pitanju bebe, bilo da smo rastrošni u svakom pogledu ili zero waste roditelji, SVI na kraju ipak kupe nešto za dijete. Ovo je moje iskustvo s jako puno stvari koje sam kupila/dobila na poklon, od rodbine i prijatelja, a nadam se da će nekome drugome biti i korisno.
NAJVAŽNIJE – AUTOSJEDALICA
Najvažnije ako ćete se voziti u autu, jasno. Nisam toliko o tome vodila računa kad sam prvi put rodila, ali da, imali smo autosjedalicu i odvezli smo dijete kući u autosjedalici iako živimo 5 min od bolnice. Ono što me iznenadilo, da jako puno roditelja nije stavljalo dijete u autosjedalicu po izlasku iz rodilišta jer “jadno dijete, pa kako će tako skvrčeno” ili “ja ću paziti na njega”. Na sve sam to gledala kao na osobni odabir dok nisam imala sudar dok je dijete bilo u autu. Moj šogor totalku s djetetom u autu. Moja susjeda potpuno raznesenog auta s djetetom iza, voženim u autosjedalici okrenutoj u suprotnom smjeru od vožnje. Sve se to dogodilo unutar kilometar-dva od kuće, za vrijeme bijelog dana i nitko od uključenih nije ni prebrzo vozio ni bio pijan. U svim tim nesrećama djeca su bila neozlijeđena. Ne želim ni zamišljati što bi bilo da su u pitanju bila novorođenčad, bez autosjedalica. Zato, pamet u glavu, nesreće se događaju.
Ja sam imala Chicco Elettu od rođenja do 18kg. Nismo dosegli 18kg u njoj, ranije smo je zamijenili jer smo je prerasli u visinu. Nisam imala nikakvih zamjerki, štoviše sviđalo mi se što se dijete dugo može voziti u smjeru obrnutom od smjera vožnje i što ima tri položaja, što je pak za duže putovanje i spavanje dušu dalo. Sad oboje imaju Cybex i zadovoljni smo za sad.
ROBICA ZA DIJETE
Kupite nešto da vam srce grije. Da preslagujete dok čekate bebu. Da maštate kako ćete upakirati bebu u to prvog dana kad dođe kući. Ostalo nemojte jer ćete dobiti. Ako ne dobijete, zamolite nekoga da vam posudi ili daruje. Većina roditelja grca u toni robice za bebe i djecu koju oni tako brzo prerastu i jednostavno ne znaš više ni kud bi s njom ni gdje. Najpametnije je to proslijediti ili dobiti proslijeđeno. Moji su imali i Lidl robice naslijeđene iz treće ruke i fensi francuske Petit Bateau i Jacardi, vjerujte, bebi od nekoliko mjeseci je svejedno i, oprostite, jednako usere i onu za koju ćete se brinuti hoće li ostati mrlja na njoj i onu koju mirne duše izrežete s djeteta jer se posralo doslovno do vrata, pa ta govanca ne želite prevlačiti djetetu preko glave niti ste sigurni kako to učiniti.
KREVETIĆ
Posudite ili kupite neki razumne cijene, ima dosta i rabljenih, ali kupite novi, čvrsti madrac. Nije bitno kakav je krevetić, bitno je što ćete s njim. Morate znati kako i na koji način bebe spavaju i što je najsigurnije za bebe. U krevetiću ne smije biti NIŠTA. Ne baby slova, mobili, ogradice, plišanci i ostale super kul instagram fore, koje su stavljene tamo za potrebe photoshootinga i reklame. Za dijete je najbitnija sigurnost, puno važnija od igračaka i kojekakvih dodataka koje dijete ne razumije i ne shvaća. Bit će vremena za igračke, novorođenče treba sigurnost. Pošto ovo nije tekst o SIDS-u (sindrom iznenadne smrti djeteta u kolijevci), nego o prizemnijim stvarima kao što je kupnja potrepština, imajte na umu da trebate čvrst, novi madrac za dijete. Ako su vam potrebne dodatne informacije, raspitajte se kod pedijatra ili na ovim stranicama gdje ćete naći sve preporuke o spriječavanju SIDS-a.
Mi smo dobili krevetić koji se izvrsno drži iako je već prošao (ne)spavanje mnoge djece, a madrace smo kupili u Ikei. Možda će vam biti od koristi jedan mali trik koji sam napravila kad je došlo drugo dijete. Kupila sam novi madrac, ali sam s prošlog madraca za kinderbet skinula navlaku za madrac i sačuvala je. To mi je ne jednom dobro došlo jer bilo je bljucanja i povraćanja svih vrsta, pa je dobro došla i zamjenska navlaka, a ne samo druga plahta.
KOLICA
Meni su Babyzen kolica bila vrh vrhova. Posudila sam i Peg Perego jedno vrijeme i osjećala sam se kao da tenk vozim u usporedbi sa svojim kolicima, osim kad je Zagreb bio prekriven s dvadesetak cm snijega. Onda su bila bolja Peg Perego. Ovisi koliko ćete trebati kolica i gdje živite. Kupili smo ih prije nego su došla u Hrvatsku, tad nisam ni imala pojma da je to nešto trendi već jer su bila najlakša, a živim na petom katu bez lifta. Jako često sam nosila i kolica i bebu gore, što je moguće napraviti s njima, a nije moguće s većinom drugih kolica. Kasnije su savršena jer svugdje stanu, sklope se jednom rukom, nose kao torba i možeš ih ugurati bilo gdje. Plus, neuništiva su. Koristim ta kolica 4 godine s pauzom od 3 mjeseca skoro svakodnevno, prošla su sito i reseto i ništa im nije. Možda su maaalo izblijedila, ali i to neznatno. Sad već postoji novija verzija tih istih kolica koja mi se čini samo još bolja jer ima veću košaru ispod i praktični džepić na kroviću od kolica (s dodatkom 6+ mjeseci). Plus, ako idete u npr. Pariz s djetetom, savršeno ćete se uklopiti jer tamo skoro sve mame/dadilje voze ta kolica, a mogu s vama i u avion jer stanu u gornji pretinac za prtljagu.
Kad su u pitanju kolica meni je fascinatno što marketing može učiniti. Dakle, kad sam svoju kćer vozila u tome, mislim da sam vidjela samo još jedna takva u Zagrebu. Komentari su bili u najmanju ruku svakakvi. Od toga da su mene žene na cesti zaustavljale da kakva su to kolica i kako to da one ne znaju za tu marku, pa jedna da pita stane li u to stvarno beba ili su to zapravo kolica za lutku, do toga da neka imam kratko ta kolica, a onda će ih curica vozati kao kolica za lutku, da tu ne stane pravo dijete, “dobro tvoje dijete je tak sitno pa stane valjda, ali moje jako dobro napreduje pa ne bi stalo”. To je bilo prije nego su se pojavila na Instagramu. Onda poslije toga je zasvirala posve druga pjesma. Oooo, vidim da imate ova moderna kolica, vau, a kakva su vam, vrijede li tih novaca i sl.
Poanta priče – kupite kolica kakva vi hoćete i kakva odgovaraju Vašem stilu života, što god tko o njima rekao, a pogotovo što Instagram rekao.
NAUKA O NOSILJKAMA
Prvo sam mislila da ću samo posuditi od frendice njezin Ergobaby. Pa ću samo uzeti umetak na novorođenče, čisto da vidim kako je to. Završilo je na tome da sam imala i tkanu maramu i ring sling i onbu i navedeni Ergo.
Nosiljke su zaista life saver i to sam se milijun puta uvjerila. Dobra stvar kod nosiljki je da ih možete kupiti jako jeftino, a uživati maksimalno. Npr. moja prva nestrukturirana nosiljka je bila marama iz Lidla koju sam platila 129kn i isplatila se svake od tih 129kn. Bila mi je savršena jer se mladi gospodin u njoj jako brzo smirio, spavao je u njoj kao bubica što je meni i starijom mu seki itekako olakšavalo život jer jedno vrijeme je jako loše spavao, što je onda svakodnevni život s dvoje male djece kod kuće (ona nije išla u vrtić) činilo nemoguće za izorganizirati. Poslije sam više nosila Artipoppe ring sling jer je počeo puzati i istraživati, pogotovo kad smo putovali i išli na more, za ići na plažu i s plaže mi je bio jako praktičan, te naravno kad ga je na brzinu trebalo uspavati. Poslije sam nabavila onbu (nosiljka za nošenje djece 9+ mjeseci cca) na leđima i odlična mi je bila, još uvijek je jako često koristimo. Nisam iskreno puno modela probala, ali uzela sam onbu od Mirte iz Moonboon Creations, koji je predivan, udoban i ima prekrasnu izvezenu poruku “Always close to my heart”.
Kao što sam navela, nije pitanje cijene, nego imajte samo tri stvari na umu kad (i ako) ćete odabirati nosiljku. Prva stvar, odaberite ergonomski oblikovanu nosiljku (ima puno grupa i stranica savjetica za nošenje koje objašnjavaju koja je razlika i zbog čega je bitna). Druga stvar, nemojte se bojati da ćete time razmaziti dijete i navići ga na ruke. Nije istina. Djetetu su dodir i nošenje prijeko potrebni – nošena djeca manje plaču, više spavaju i bolje napreduju na težini. Manja je vjerojatnost postporođajne depresije kod majki koje nose, a veća šansa za stvaranje sigurne privrženosti koja je osnova za sve druge emocionalne odnose u budućnosti. Treća, i puno manje bitna stvar i posve trivijalna – ima preeedivnih nosiljki, marama i tkanina – pripremite se na zaljubljivanje (a tu pogotovo mislim na Artipoppe, moju vječnu ljubav).
DUDICE I BOČICE
Dudice i bočice ćete sigurno kupiti i nećete posuditi od prijateljice. Mi smo pripremili tonu toga, svih vrsta i uzoraka, pogotovo nekih fensi francuskih dudica na kojima pisalo nešto u stilu “mamma j’adore”. Rezultat – moja kćer nije htjela ni jednu dudicu ni jednu bočicu ikad. Dakle, ni čak ni chic francuski natpisi je nisu motivirali da ne urliče nego se zabavi s dudicom. A, ne.
S druge strane, kad sam rodila sina odlučila sam da to ne smije biti više slučaj. Da ne objašnjavam sad sve svoje sreće i nesreće s dojenjem jer ovo nije post o tome, ukratko, iako sam ga isključivo dojila, kupila sam Dr. Browns bočicu koju sam mu davala otprilike jednom tjedno za početak, čisto da nauči i kako se jede iz bočice. Ove bočice jesu skuplje, ali navodno su jako slične dojenju iako ništa nije kao mama, ali posluži u slučaju nedostatka sise. To mi je omogućilo da ga je još netko mogao pričuvati dok ja npr. odem negdje sa starijim djetetom. Osim toga, željela sam da zna kako se pije iz bočice u slučaju da u jednom trenutku ne bude dovoljno dobivao na težini i ako ga bude potrebno dohraniti ga na bočicu. Da budem potpuno iskrena i da ne navodim na krivi put, ovo je kontaproduktivan savjet za dojenje i odlučila sam se na to samo zbog svog prethodnog i ponešto specifičnog iskustva s dojenjem prvi put. Dakle, ako želite samo i isključivo dojiti, onda nisu potrebne nikakve dude niti bočice.Za razliku od sestre, dude mu nisu bile neprijatelj, ali ni prevelik prijatelj, tako da se zaista ne bih mogla zakleti niti u jednu vrstu duda. Pošto on sam nije imao pretjeranih preferencija, kupovala sam najčešće Nukove prema preporuci ortodontice jer su naveodno te najmanje štetne za razvoj zubi i čeljusti.
I to je to čega se za sada mogu sjetiti. Nije pretjerano pametan post, niti je sponzoriran, niti je motiviran ičim osim da s vama podijelim iskustvo kupnje nekih stvarčica za bebe i djecu, a koje ne možemo izbjeći, pa ako ste u nedoumici što i kako kupiti, nadam se da vam je ovaj mali pregled pomogao.
Sretno sa shoppingom!