
Nedavno mi je prijateljica pričala o slučaju svoje poznanice koja je nakon 6 mjeseci porodiljnog počela raditi, a njezin muž je zatim otišao na taj isti porodiljni. Njegov zaključak? Sve se mame te žale bez veze. Prelijepo je biti na porodiljnom, uživaš u svom djetetu, šetate se, igrate se, odmaraš se kad se i dijete odmara, tj. spava. No, ima jedna mala caka. Naime, njezin muž se muž tijekom njezinog radnog vremena zbilja posvećeno i nježno brinuo o djetetu. A kuća? Nju je ostavio supruzi, pa on se bavio s djetetom! Međusobno nerazumijevanje se nastavilo jer je nju nakon posla čekao ogroman posao jer je kuća izgledala kao da je pala bomba, suđe nije bilo ni pospremljeno, kamoli oprano, a osim nereda, suđa, veša, čekalo ju je još i kuhanje. Naravno, negdje je htjela ugurati i vrijeme za biti sa svojim djetetom. Ona je opet bila preumorna, on opet nije razumio zbog čega se žene stalno žale.
Ovaj primjer nije usamljen jer bez obzira na sve više podijeljenu brigu o djeci, podjela kućanskih poslova je još uvijek duboko patrijahalno podijeljena u većini kućanstava. Kad se rade istraživanja na tu temu poput istraživanja doc. dr. sc. Ksenija Klasnić (Utjecaj rodne podjele obiteljskih obveza i kućanskih poslova na profesionalni život zaposlenih žena), u Hrvatskoj su žene većinom zadužene za neodgodive i svakodnevne poslove u kućanstvu poput pranja suđa, kuhanja i brige o rublju, dok su muškarci zaduženi za povremene i sezonske poslove poput brige o autu ili čišćenja snijega. Kad se zbroje sati koje godišnje provedete vješajući već i čisteći snijeg, jasna je nepravedna podjela. No, to i dalje neke istaknute hrvatske intelektualce poput Nina Raspudića ne sprječava da opravdavaju takvu raspodjelu poslova. Nedavno je u Petom danu bila rasprava na ovu temu i on je istaknuo da muškarci takvom raspodjelom i štite žene, npr. kad navečer idu baciti smeće muškarci, a ne žene, oni njih tako zapravo štite jer bi ih netko navečer na ulici mogao napasti. Kao netko tko je godinama radio sa ženama koje preživjele raznorazne oblike nasilja, mogu vam reći da baš nijedna nije bila napadnuta od strane nepoznate osobe dok je bacala smeće.
Za razliku od ponekih intelektualaca 21. stoljeća, neki dan sam slušajući emisiju Zagrebački vremenoplov, čula zanimljiv citat iz zagrebačkog tiska s početka 20. stoljeća, dakle, prije više od sto godina.
“Griješi muž koji misli da je time što se oženio ustvari sebi pribavio roba. Takvim razmišljanjem on zagorčava život, ne samo svojoj ženi, nego i sebi.”
Da nismo puno naučili od tada, pokazuje i graf o podijeli kućanskih poslova iz 21. stoljeća.
Što se mene i mog kućanstva tiče, ja nisam jedna od žena koja grca u kućanskim poslovima iz jednostavnog razloga jer ih dijelim sa svojim mužem. Štoviše, ako ću biti potpuno iskrena, mislim da moj muž radi čak i više kućanskih poslova od mene. To je jednostavno tako od prvih dana naše veze, a nastavilo se u braku, pa i sad kad imamo djecu. Do toga je došlo tako da sam mu ja još u prvim danima naše veze (navodno, ja se toga uopće ne sjećam, ipak je prošlo 15 godina), odbila ispeglati košulju dok smo se spremali na faks. Navodno nisam bila ni neljubazna ni bezobrazna, samo sam rekla da ja to ne planiram napraviti. I tako je krenuo, od jedne košulje, a nastavilo se do dana današnjeg da je moj muž maher u razvrstavanju, pranju i vješanju veša (od peglanja smo oboje u jednom trenutku digli ruke).
Da smo mi zapravo izuzetak shvatila sam i prošle godine kad sam kupila jednu simpatičnu slikovnicu koja se zove Neustrašiva mama. Oduševila sam se na prvi pogled sa slikovnicom jer jako nježno i lijepo, uz zanimljive ilustracije opisuje djeci kako izgleda život i dan jedne mame i zbog čega je mama ponekad umorna. No, kad je moj muž pročitao slikovnicu, dobro je primijetio da se većina tih opisa u slikovnici zapravo odnosi na njega jer on radi puno tih kućanskih poslova koji su bili navedeni.
No, da se vratimo na početnu temu – koja je cijena majčinskog posla ili bar onog što se smatra da bi majke trebale obavljati. Kad sam počela raditi na novom poslu u prosincu prošle godine nakon porodiljnog, oboje, i moj muž i ja smo se složili da bi bilo najbolje da unajmimo dadilju za sina, da ne krene u jaslice u sezoni bolesti, te da te jaslice radije pričekaju da meni prođe probni rok na poslu, da prođe sezona gripe i sl. Znate li kolika je cijena dadilja u Zagrebu? Od 20-40kn na sat, a ako vam treba dadilja na puno radno vrijeme često se plaća kreće između 3500 i 5500kn.
Ako tome pribrojimo i cijenu tete koja će vam povremeno doći pospremiti, naravno ako si to možete priuštiti, znate li do kojeg iznosa dolazimo? Uzimajući u obzir gore navedeno istraživanje, gotovo polovica žena u Hrvatskoj provede 10-20 sati tjedno obavljajući kućanske poslove, a uzmemo li u obzir da cijena sata čišćenja iznosi 30-40kn/h, dolazimo do iznosa do minimalno 300kn do 800kn. Na mjesečnoj bazi bi to značilo da kad bi netko obavljao kućanske poslove umjesto vas, platili biste ga između 1200 i 3200kn.
Dakle, posao koji inače obavljaju mame na porodiljnom, a uključuje brigu o kućanstvu i brigu o djetetu, vrijedio bi na tržištu između 4700kn i 8700kn, ovisno koliko biste plaćali sat čišćenja i sat čuvanja djeteta.
A sad, kako vam se čini ono pitanje – što si ti radila uopće cijeli dan?