Dodatne aktivnosti za djecu – trebaju li nam i koja im je svrha

Na što ste upisali svoje dijete ove školske godine? Kakve će sve izvannastavne i izvanvrtićke aktivnosti pohađati? Engleski valjda jeste, pa to je sad obvezno, a naravno i bar jedan sport, nemojte ni slučajno neki koji je samo zabavan, a bez nekakve blistave perpektive, nego najbolje nogomet. Ima da svi budu mali Rakitići.

Čemu ova ogorčenost i cinizam? Ovaj tjedan mi je u nekoliko navrata izlazila reklama za jednu školu stranih jezika za djecu i sve bih to ja ignorirala da nije na jednoj od tih reklama bila trudnica kojoj je jedna starija gospođa pokazivala nekakve sličice uz poruku “Start ahead”. Start ahead što točno? Da fetus počne učiti engleski na vrijeme, u trbuhu? Čak sam otišla na njihove stranice i otkrila da (ipak) ne nude tečajeve za embrije i fetuse, no očito šalju poruke da nikad nije prerano da počnu učiti svoju djecu i za njih stvarati bolju budućnost. Mene je zasmetalo to iskorištavanje roditeljske želje za osiguravanjem što bolje budućnosti svom djetetu i pokušaj naplaćivanja magle. No, ovakvi pokušaji nisu usamljeni. Jedno vrijeme je bila raširana moda puštanja Mozartove glazbe bebama u trbuhu, a sve u cilju stvaranja tzv. Mozartovog efekta. Koliko je znanstveno neutemeljena zabluda o bolje intelektualnom napredovanju djece koja su u doba intrauterinog razvoja slušali Mozarta pisala sam već ovdje.

Iz ovog što ste mogli pročitati, mogli biste zaključiti da sam ja protiv učenja stranih jezika ili upisivanja na izvannastavne aktivnosti, no nisam. Ono što čini bitnu razliku u tome zbog čega i na što upisujete svoje dijete je motivacija. Ukoliko vi želite da mu to osigura bolji akademski start, da bude bolje u školi, da posljedično ima bolje ocjene od druge djece ili da postane uspješan sportaš pa sebi (i obitelji) osigura veliku financijsku dobit, možda će se to zbilja i dogoditi, ali postoji mogućnost da će dijete pod pritiskom takvih očekivanja izgubiti želju i motivaciju. Kad razgovoramo o tome, treba imati u vidu kako funkciornira dječja znatiželja i motivacija. Uzmimo na primjer crtanje dječjih crteža. S djecom je provedeno jedno zanimljivo istraživanje o tome kako su i koliko dugo motivirani. Djeca su na početku istraživanja crtala jer to vole i uživaju u likovnom izražavanju. To se zove intrinzična motivacija u psihologiji, pojednostavljeno – kad nešto radiš jer to voliš. Nakon toga, jedan dio djece su istraživači počeli nagrađivati za njihove crteže i djeca su počela crtati očekujući nagrade. Rezultati su bili prilično iznenađujući – a to je da su djeca koju su odrasli nagrađivali izgubili želju i motivaciju i prestali užuvati  u tome. Kad nešto radite samo radi nagrade koju očekujete (bilo da su to bomboni ili plaća), to se zove ekstrinzična motivacija i redovito je slabija nego intrinzične jer u slučaju intrinzične motivacije radite nešto jer to volite i želite.

U suludoj želji da u ovom naopakom društvu osiguramo svom djetetu što bolju budućnost, pa iako nismo došli do toga da ih upisujemo u političke stranke, preduboko smo zabrazdili u područje silnog dodatnog obrazovanja djece i tako im oduzeli dragocjenu vrijeme za običnu igru. Zašto je obična, najobičnija igra vulgaris toliko bitna – zato jer je to dječji način upoznavanja, istraživanja i učenja kako se nositi s vanjskim svijetom. Pomoću nje djeca uče, a ne pomoću strogo strukturiranih aktivnosti koje su vođene od strane odraslih osoba. Štoviše, ako ih navikavamo da je slobodno vrijeme isplanirano na takav način, pogotovo ako je nagrada provođenje vremena na ekranu, oduzimamo im vrijeme za dokolicu. To je dragocjeno vrijeme kad svijet utihne, a dijete u tom trenutku može čuti samo sebe, svoje misli i osjećaje (ako ste fan new age objašnjenja). No, čak ako vam se to objašnjenje i čini kao bullshit i smatrate da je vrijeme novac, onda to prevedeno na kapitalistički način mišljenje znači da se smanjuje prostor i vrijeme za slobodno izražavanje, a samim tim i kreativnost, esencijalno važne sposobnosti koja će trebati vašem djetetu, čime god da se bavilo u budućnosti. Do razvoja kreativnosti će teško doći u strogo vođenim aktivnostima, punom rasporedu i kad je dijete mrtvo umorno.

Znam da nekim roditeljima može zvučati primamljivo da je dijete od 8 do 16h u vrtiću ili školi s boravkom, a poslije toga “na sigurnom”, a ne na “ulici”, pogotovo nakon praznika gdje su se mnogi od nas osjećali preplavljeni djecom i čini se kao zgodan način osiguravanja sebi malo mira, a njima neke korisnog provedenog vremena. No, razmislite dvaput. Ako ponedjeljkom i srijedom ide na nogomet, a u utorakom i četvrtkom na engleski, a svaku subotu su utakmice, kad ćete vi s njim provesti vrijeme i kako li ćete ga onda zabaviti? Sve biti “doooooosaaaadnooo, mamaaaaaa”. Na prvu ste si i možda napravili uslugu, no na duže staze pitanje je koliko će to biti korisno. Pogotovo jer će i na “ulici” djeca svašta naučiti. Možda se neće kao i vi penjati na susjedove trešnje i krasti s njima nedovoljno dozrele šljive, ali će isto kao i vi kad ste bili mali uživati u sklapanju prijateljstava. Što je jedna vrlo važna osobina koja će im trebati u budućnosti. Naime, čak je i Google otkrio da mu je u zadnje vrijeme dosta STEM vještina kod budućih zaposlenika i da se okreću stručnjacima iz društveno humanističkih znanosti jer se pokazalo da su soft skills itekako potrebne. Silno nagomilano znanje ionako možete pronaći u bespućima interneta, dok ne postoji (bar zasad) google translate za socijalne vještine, a koje se u dječjoj dobi najbolje uče kroz igru koja je bila i ostala srećom besplatna.

Where does this all leaves me? Sina maminog od skoro godinu dana još nisam na ništa upisala. A ni neću jer očito ni jedna aktivnost za bebe ne nudi i uključene sise. Moja kćerkica zvjerčica za sada pokazuje interes za više toga, a ja sam iskreno bila poprilično lijena i ništa nisam proučila niti je igdje upisala, unatoč tome što mi je jedan kolega ozbiljno rekao “Ako ima šanse da je mala nadarena, morala bi malo poraditi na tom”. Htjela je na balet, a otac joj je utvrdio da samo nam još fali da postane još mršavija, ako je ikako moguće i neurotična (isprike svim balerinama i učiteljicama baleta unaprijed). Možda ćemo je odvesti na ogledni sat nečega što joj bude zvučalo zanimljivo i nastavit ćemo s tim samo ako vidimo da će se zabavljati i uživati učeći i radeći to što izabere. Naglasak će nam biti da joj to bude zabavno iskustvo, a ne koliko će ona svladati engleski, gimnastičke pokrete ili pak nešto treće. Ostala popodneva će se igrati sa svojim prijateljicama iz ulice, ali ipak će provoditi većinu vremena s mamom. “Mama, ti si moja najbolja prijateljica”, reče ona neku večer i ja se nisam mogla više složiti. Dok cijeli svijet starta ahead, mi ćemo polako, korak po korak, lakirajući nokte i slažući puzzle.

One thought on “Dodatne aktivnosti za djecu – trebaju li nam i koja im je svrha

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s