Za vrijeme fakulteta sam išla na praksu u Klaićevu bolnicu, kod psihologinje mr.sc. Mirjane Šprajc Bilen. Ona je imala jedno odlično pitanje, tako jednostavno, tako svakodnevno, a odgovori su bili često poražavajući. Ona je znala pitati mame koje su dolazile s djecom na procjenu, savjetovanje i terapiju „A kako ste vi, mama?“ i „Što bi vama pomoglo, mama?“ Žene su se mahom znale rasplakati na to pitanje, pa ga i ja postavljam Vama „A kako ste vi?“. Zastanite , razmislite i odgovorite iskreno sebi kako ste vi.
Jedan od razloga zašto su majke bile često uplakane poslije ovog pitanja jer ih to dugo, dugo nitko nije pitao, a često nisu pitale ni same sebe.
Jedan od odgovora je bio i „To nije ni važno, bitno da je moje dijete dobro“ – taj odgovor sam pak nebrojeno puta čula u svom radu s majkama. No, krucijalno pitanje djetetovog dobrobita je majka. Ako majka nije dobro, može li i dijete biti dobro? Odgovor po meni nije jednostavan kao ova simpatična fraza iz naslova. Iako se u zadnje vrijeme mnogo raspravlja o ravnopravnom roditeljstvu, iz mog iskustva, to je na razini rasprave, a u praksi veliku većinu brige oko djece vode majke. Majka da bi zadovoljila djetetove potrebe mora moći nešto dati, davati pažnju, ljubav, razumijevanje, svoje vrijeme. Da bi to mogla, mora imati snage za to. Iako je majčinska ljubav bezgranična, snaga i resursi svakoga, pa i mlade majke nisu bez granica. Kako zadovoljiti svoje potrebe, a ne osjećati se krivom? Tako što ćete znati da smirena majka koja ponekad odvoji vrijeme za sebe će puno lakše i s manje muke zadovoljiti potrebe svog djeteta.
- Kad beba spava i mama spava?
Simpatična uzrečica koja vrlo često ne drži vodu. A tko će onda obaviti sve ostale kućanske poslove? Što ako mama ne može spavati na prekidač kao i beba? Preformulirala bih ovo u „kad beba spava, mama radi što želi“, pa ako je to pospremanje jer ne možete gledati nered, u redu, a možda je to epizoda omiljene serije, najnoviji nastavak knjige koji ste jedva čekali, kava na suncu i sl. Osobno mogu reći da sam se preporodila otkad sam se riješila te ideje pospremanja i savršeno uredne kuće. Taj moment kad bi moja #kćerkicazvjerčica zaspala, uzela bih knjigu i čitala, bez obzira što kuća izgleda kad da je netko prvo napravio pretres, pa zatim bacio ručnu bombu.
2. Znajte svoje granice i pravila i držite ih
Ako ste prije rođenja redovito pili kavu s prijateljicama svaku subotu dopodne, onda to nastavite i dalje. Ako ste išli na koncerte, idite ponovno, ako ste svako proljeće rolale oko Jaruna, napravite to i dalje. Ako ste se znale srediti i obući štikle redovito za posao, a što ne bi i za šetnju. Meni je osobno jako nedostajalo da se povremeno sredim, obučem lijepu haljinu, našminkam i stavim parfem. Ali pošto sam jedino išla u šetnje s djetetom, to se činilo malo smiješno. Na kraju sam se osjećala loše u tajicama, trenerkama, tenisicama, dok nisam (bar donekle, bar ponekad) okrenula ploču. Ako ne možete zamisliti da se odvojite od svog djeteta, onda ga uklopite u svoje aktivnosti. Vodite ga na putovanje, kupite baby slušalice pa odvedite na koncert na Špancirfest, uložite u nosiljku i odvedite ga na planinu svake nedjelje.
3.”Trebam li ti što pomoći? Da, molim te”.
Jedno od najčeešćih pitanja koje sam čula kad sam rodila prvi put je bilo „A tko će vam pomoći kad dođete kući?“ od strane medicinskih sestara u bolnici. Vidjele su da nisam dobro i znale bolje od mene da ne mogu sve sama, ali ja sam bila tvrdoglavija. „Sama ću“ odgovarala sam „ja i muž“. Bile su mudre, pa se nisu objašnjavale sa mnom iako se vidno nisu slagale. Nisam mogla sve sama prvo jer sam bila bolesna, a čak i kad sam drugi put rodila i kad je sve bilo u redu, trebala sam se oporaviti, a ne dokazivati da sve mogu. Budite pametnije od mene, pa kad vas netko pita kako vam može pomoći, recite točno i određeno kako. „Napravi ručak i donesi, najbolje faširance i pire“, „Može, dođi molim te i odvedi starije dijete u park svaki dan na dva sata, od 10 do 12“.
4.”Mama se mora odmoriti, ne može sad.”
Ponekad lijepo recite ne djeci i kažite im jasno i glasno da se morate odmoriti, da ste umorni i da sad ne mogu dobiti to što žele. Time ih ne odbacujete, ne zanemarujete, nego pokazujete gdje su Vaše granice i učite ih kako postaviti granice samom sebi i toga se držati. Moja kćer bi uvijek još jednu priču, još jedno maženje, još malo vode, još malo čokolina, pa malo plakala jer ne želi spavati i sl. To je vjerojatno mnogima poznato. Za mene je sveto vrijeme nakon što odu spavati. Pa sam ja pohodovala tako jedno vrijeme njezinu sobu i shvatila da time samo potkrepljujem njeno odugovlačenje odlaska u krevet dok sam ja bila sve više frustirirana jer se nisam mogla ni istuširati ni okupati. Kako je reagirala kad sam rekla „Ti si se okupala, braco se okupao, sad je na meni red. Idem u kupaonu i molim te da me ne zoveš, želim se okupati u miru“? Šok i nevjerica, ispoštovala je to. Čak zna biti u potpunoj tišini čekati i ljubazno pitati kad izađem iz kupaone „Jesi se okupala? Može još jedno maženje?“
Uživajte u životu, odvojite vrijeme za sebe i mirne duše recite NE. To je ionako nešto što želite da nauče i Vaša djeca, a od koga će, ako ne od vas.
