Nedavno sam razgovarala s jednom dragom prijateljicom i raspravljale smo u o tome kako je roditi dijete bez partnera u životu, koliko je to teško i što ja mislim o tome. Ona ima veliku želju postati majka i bit će fantastična jednog dana. Kao iz topa sam joj odgovorila da će joj kad rodi više trebati njezina mama, patronažna i prijateljice nego sto muževa. Da će joj mama, ako joj bude u mogućnosti pomoći, više značiti nego muž (kojeg nema).
Iako smo obje feministice i radile skupa u feminističkoj organizaciji, ovaj zaključak nije došao iz moje feminističke perspektive, nije došao ni iz činjenice da je mene i sestru moja majka podigla kao samohrana majka nakon što je moj otac jako rano umro, nije došao ni iz mog nepostojećeg samohranog iskustva pošto imam divnog muža koji je odličan otac i bio je vrlo brižna potpora meni, nego iz neke iskonske potrebe da se u trudnoći, pri porodu, poslije za vrijeme babinja, pa i kasnije okružim ženama i intenzivno tražim žensku podršku, razmijenjujem iskustva i učim od drugih žena. Da nisam baš usamljeni slučaj, naišla sam na potkrepu tih tvrdnji u odličnoj knjizi „The birth of a mother“ Daniela N. Sterna.
Tata postane tata kad se dijete rodi i tata ga vidi. Kako jednostavno, kao i toliko toga kod muškaraca. Ovo je naravno pojednostavljeno, ali ne puno. No, da bi žena postala majka, proces je ipak dugotrajniji i kompliciraniji i ne odvija se preko noći, tj. ne postaje se majka u trenutku kad rodite dijete. Da bi žena postala majka, predstoje mjeseci priprema za novu ulogu za vrijeme trudnoće, sam proces rađanja djeteta, tj. porod i nakon toga briga o novorođenčetu gdje majka zauzima centralno mjesto u hranjenju, previjanju, uspavljivanju, maženju i igranju, kad shvaća da je postala i osjeća se kao majka sa svim brigama, odgovornostima i radostima koje ta uloga nosi.
Kakva ću ja biti majka je jedno od centralnih pitanja u trudnoći i vraća nas na odnos s majkom i priprema nas na tranziciju iz uloge kćeri u ulogu nečije majke. Iako se mnoge zaklinju da neće biti kao svoja mama, nisu se ni okrenule, a za nekoliko godina se uhvate da izgovaraju iste rečenice. Šalu na stranu, no što ćemo ponijeti iz tog iskustva, a što odlučujemo da ćemo promijeniti kao npr. da ćemo biti toplije majke, više prisutne ili pak da se nećemo dati zatvoriti u kuću i kuhinju i da ćemo svakako nastaviti zarađivati svoj novac, sve to utječe na to kakve majke ćemo postati. Bez obzira na to kakav je odnos bio, nakon preispitivanja tog odnosa, često slijedi zbližavanje jer će Vaša majka biti zacijelo prva koja će vam pomoći previjati bebu, nahraniti je ili okupati. Ili koja će vam pomoći tako da će svu kuću počistiti i skuhati juhu i pun lonac punjenih paprika i pet vrsta kolača. Bake su tu da se igraju i maze s unučadi, poneke odlaze i u mirovinu, a da bi ih čuvale, postaju baka – servis i vaša dragocjena zamjena kad želite sekundu odmora, otići navečer van ili pak kad je povratak na posao neminovan.
U trudnoći odjednom stupite u taj svijet bolnica, pregleda, kontrola, doktora i medicinskih sestara. Iako sam imala krasne doktore, ne mogu ne spomenuti kolika je bila uloga i medicinskih sestara. Ne jednom sam doživjela da su shvatile moj uplašen i(li) zbunjeni izraz lica i imale riječ utjehe ili pojasnile kako to ide, na način na koji to mogu žene koje su već prošle iskustvo trudnoće i poroda. Recimo dok smo sestra i ja čekale da se doktor konzultira sa starijim kolegom, meni je ogromnu razliku napravila jedna rečenica sestre „Ma, to vam je imala i moja kćer i imam živog i zdravog unuka od pet godina, ništa mu ne fali“. Ili kad su probdijele noć tješeći me i cijedeći iz mene mlijeko kad sam rodila. Svatko tko je to prošao, zna koliko je to bolno i koliko je važna pomoć, ne samo radi uspostave dojenja, nego i emocionalna podrška da to izdržite.
Upravo vaša prijateljica koja je nedavno rodila postat će vam omiljeno društvo jer dijelite nedavno svježe iskustvo trudova, bolova, poroda, kako se snaći prvih dana i prvih mjeseci. Što i kako je ona napravila za grčeve, kako je ona prevladala mastitis, kako je ona plakala i kako je ona bila sretna, bit će vam omiljene teme. Ponekad se posprdno govori kako svježe mame ne znaju ništa pričati nego samo o svojoj djeci, no to je zbog toga jer je to potpuno nova uloga u kojoj morate biti majka, čistačica, kuharica, doktorica, sestra, direktorica financija i marketinga baby proizvoda, sve u jednom. Iskustvo drugih žena, prijateljica je u tome neprocijenjivo. Prva šetnja s mojom prvom bebom je ujedno bila i prva šetnja s prijateljicom i njenom bebom, tri tjedna starijom od moje i tu šetnju mislim da ću zauvijek pamtiti po količini sreće, smijanja, ali i prepričavanja ružnih trenutaka, a u čemu me je ona najbolje razumijela. Koliko nam je to potrebno, govori i ogroman broj kojekakvih „mamećih“ grupa na društvenim mrežama.
Trudnoća će proći, porod će proći, porodiljni dopust će proći, život će ući u neku rutinu, no ženska podrška će uvijek biti zlata vrijedna. Stoga je pažljivo birajte jer vas nedostatak podrške može povući na dno. Malicizni komentari o kilogramima u trudnoći, dojenju ili nedojenju, načinu poroda, kašicama koje ćete praviti, načinu na koji ćete nositi ili utješiti svoje dijete, sve to može biti jako bolno i iscrpljivat ćete se vođenjem bitaka koje ne trebate u ovom trenutku života. Što više se okružite ženama koje će vam zaista biti od pomoći, to će vam život biti lakši i ugodniji, u nečijem slučaju to će biti jedna, a u nečijem sto babica, ali u svakom slučaju, uz pomoć vaše ženske snage, to neće biti kilavo dijete.
