Shvatila sam da ću zbog stresa izgubiti glavu. Evo što sam odlučila učiniti, a možete i vi.

Bio je to jedan od uobičajenih dana. Kasnila sam po kćer u vrtić. Željela sam što prije otrčati preko ceste iako je bilo crveno, provjeravala sam ima li automobila na vidiku i koliko brzo moram trčati, a nisam vidjela tramvaj koji je nailazio. Umalo kobna pogreška.

U tom trenu sam si pomislila – zar ću zaista radi kašnjenja izgubiti glavu i zapitala sam se kako mi se to dogodilo. S praktične strane, dogodilo se tako da sam prekasno izašla iz stana, bila je velika gužva u prometu, kasno sam došla u vrtić i slijedom toga, kasno sam došla na posao. Tehnički, nisam zakasnila na posao jer imam klizno radno vrijeme. Kad sam otišla s posla, dočekao me je novi val gužvi i uzrujavanja jer u najvećoj gužvi tramvaja nema već 15min. U vrtić sam stigla kasnije nego inače. Moja aksioznost je sve više i više rasla, te je u trenutku (skoro) bliskog susreta s tramvajem, kulminirala do vrhunca.

Kašnjenje u vrtić u meni budi moje osobne traume, pa je i reakcija u skladu s tim. Mnogima će se učiniti pretjeranom, no s obzirom da svatko od nas svaki dan ne nosi sa sobom samo torbicu na ramenu, nego i osobnu prljagu iz prošlosti, bit će nam lakše ako se sprijateljimo s njom.

No, taj trenutak mi je otvorio oči i za ljude oko sebe. Bila sam u večernjem izlasku s prijateljicama i umjesto o Cosmopolitanima i muškarcima, u jednom trenutku smo počele pričati o prometnoj gužvi i svakodnevnom stresu dolaska na posao. I sve do jedne smo imale isti problem. Ako se dogodi nešto da prekasno izađem iz kuće, a svatko tko ima malu djecu zna da je šansa 10/10 da će vam se dogoditi da baš netko mora piškiti još jednom, netko ne želi u vrtić, odbija se obući ili staviti kapu na glavu, zaboravili ste pripremiti rezervnu robu, pa sad kopate u panici po ormaru gdje je i gdje je pobogu oprema za trening i sl. Nakon toga kreće lančana reakcija kašnjenja – kašnjenja u vrtić / kašnjenja na posao / kašnjenja ponovno u vrtić. Na licu svake od njih primjetila sam svu tu napetnost, uzrujanost, lupanje srca, užurbani način pričanja i povišeni ton, baš kao da su taj tren zapele na raskrižju s Baštijanovom, na zelenom valu, spoznajući da neće stići. Kao šlag na tortu, ruku pod ruku s kašnjenjem, došli su i osjećaji krivnje poput izjava “Mama, nije u redu da tako kasno dođete po L. u vrtić, ona je još u prilagodbi i teško joj je toliko dugo čekati”. Što je najgore, to nije bezobrazna ili samo neugodna opaska, nego i istinita jer nakon svakog svog kašnjenja moja prijateljica primijeti kako dijete slabo spava, jako je nervozno i još teže se odvaja od mame.

Nismo jedine u ovakvim situacijama, kao što nismo ni prve koje su izmislile roditeljstvo. Teta čistačica na mom poslu mi je neki dan pričala kako je ona imala sreću da živi preko puta svog posla kad su joj djeca bila mala “Ali dušo, to me nije spriječilo da kasnim. Uvijek se nešto dogodilo ili je zaboravila zadaću ili se ispovraćala ili se nije mogla probuditi ujutro, ali baš uvijek je nešto bilo”.

U gore navedenim situacijama, stres je neupitan. Namjerno sam stavila nešto tako naizgled banalno kao odlazak u vrtić i na posao za primjer jer ako nam je to izvor stresa, a to obavljamo svaki dan, količina akumuliranog stresa s kojom živimo svaki tjedan, mjesec, godine, nevjerojatna je. Kao što će biti i neupitne posljedice stresa na naš život. Iako se često stres percipira kao nešto negativno, a tako sam ga i ja opisala u ovom tekstu, on sam po sebi nije ni loš ni dobar.

Stres je nastao kao reakcija našeg organizama na opasnost. Kada prepoznamo neku situaciju kao potencijalno opasnu, u našem organizmu se pokrene reakcija borba ili bijeg. To je imalo smisla kad smo živjeli u spiljama i na opasne zvijeri nismo baš nailazili svaki dan, pa nam je bilo korisno da možemo pobjeći koliko nas noge nose ili uloviti životinju i imati zalihu mesa za čitavu zajednicu. Navedena reakcija borba ili bijeg pokrene čitavo tijelo – utječe na razinu hormona, stupanj budnosti, krvni tlak, probavu, naše mišiće i da ne nabrajam dalje. Napravljena je da se u trenutku akumulira sva moguća energja koju posjedujemo. Problem nastaje kad se taj alarm prečesto oglašava, pa se sva naša energija polako istroši, a mi ostanemo s nizom bolesti uzrokovanih stresom – od hormonalnog disbalansa, problema s kožom, visokim krvnim tlakom, itd, pa nas naš stres odvede u bolnicu ili još gore, na groblje.

Stvari koje nas dovode u stanje stresa ne možemo najčesšće promijeniti – prometnu gužvu, dječje bolesti, rokove na poslu, zahtjevu narav našeg šefa, ali možemo promijeniti način na koji se nosimo sa stresom.

Napravite listu obaveza. Jedan od najčešćih uzroka stresa je opterećenost raznim obavezama i rokovima, uključujući one praktične od pražnjenja perilice do vođenja računa o dječjim rođendanima, terminima cijepljenja, kupovanja nove obuće, kontrole kod zubara i sl. Jednu večer sjednite s partnerom i popišite sve moguće obaveze koje imate, od onih koje radite svaki dan do onih koje imate planirane u budućnosti i podijeliti obaveze. Možda ovo zvuči banalno, ali ako je jedno od vas zaduženo da vodi brigu o djeci npr. da pazi na termine cijepljenja, kontroli, kupovanja nove obuće i sl. to vas itekako može oterećivati, a da vaš partner nije toga ni svjestan. Kad stavite sve obaveze na papir, lakše ćete podijeti ravnomjerno teret.

Počnite se baviti fizičkom aktivnosti. Vrlo jednostavno, sva ta napetost mora negdje otići. Možete je ispuhati na treningu ili u žustroj šetnji ili pustiti tu napetost da napravi štetu u vašem tijelu. Ova prva opcija da je pustite van svakako je bolja za vaše fizičko i mentalno zdravlje.

Zapitajte se što bi vama pomoglo. Na to pitanje ćete najbolje znati sami odgovor. Strs jako troši energiju i ako ste većinu tjedna pod stresom ili većinu radnog dana, onda vaša djeca i obitelj ne dobiju baš najbolje od vas. Nemojte se osjećati krivom ako se odlučite napraviti nešto što vama odgovara i samo za vas – to će biti najbolji poklon i vama i vašoj djeci. Napunjenih baterija puno ćete se lakše nositi s obavezama.

Usvojite pravo 24/6 kad je riječ o mobitelu. Jedan dan u tjednu ugasite mobitel. Nećete ništa propustiti. Umjesto toga dozvolit ćete sami sebi da budete više umjereni na druženje s drugim ljudima, uživanje u trenutku, svijesti o ljudima, prirodi i stvarima oko vas. Imat ćete smislenije razgovore i osjećat ćete dublju povezanost s ljudima oko vas.

Osvijestite što je dobro u vašem životu. Potom to zapišite na papair. Stres nam često urokoju stvari za koje mislimo da nisu dovoljno dobre i da nešto nismo uspjeli kako treba, a s druge strane zaboravljamo sve što je dobro. kako bi rekla moja profesorica s fakulteta – nesreća će doći sama, ali sreću moramo priznavti svako jutro nabrajajući što je sve dobro u našem životu.

Također, osim svega ovoga nabrojanog, važno je znati da su obitelji s malom djecom pod najvećim stresom u odnosu na obitelji u svim drugim životnim fazama, tako da i ova faza života će proći. Samo o nama ovisi hoćemo li uspjeti i uživati u njoj ili ćemo dopustiti stresu da nas pojede.
Ako vam treba dodatna pomoć nositi se sa stresom u životu jer imate osjećaj da čuvate po šavovima, zakažite svoj individualni termin za psihološko savjetovanje. Savjetovanje se odvija u Mamasoonu, na adresi VIII. Podbrežje 31 (Kajzerica). Za dodatne informacije i zakazivanje termina, javite se na info@mamasoon.hr ili maja@mamologija.com.