“Ružna si kad si ljuta” i ostali mitovi

Nedavno je Jasmina, jedna draga žena koja stoji iza bloga Čarapice kojeg baš volim, rado čitam i pratim, rekla kako su roditelji ponosni na svoju djecu iz različitih razloga, a da je ona baš ponosna što njezino dijete jasno i glasno kaže da je ljuto. Njezina preslatka Anica ima malo više od dvije godine, baš kao i moj sin. Pogađate, i ja sam jako ponosna što moj sin zna reći: „Ja sam jut“. Koliko često je on ljut? Pa recimo da je u rangu prosječnog toddlera, znači jako često je ljut. Da budemo iskreni, djelomično to govori jer ima preslatku facu koja poprati
tu izjavu, prekriži ruke i cijela ta mala scena jako je slatka, što on nesumnjivo primjećuje, pa onda još više prakticira.

No, za razliku od nas dvije koje smo ponosne na našu djecu jer znaju imenovati svoje osjećaje, postoji čitav niz odraslih koji se s time ne slažu. Možda su vam poznate neke od ovih izjava: „Mala djeca ne smiju biti ljuta!“, „Kako si zločest kad si ljut!“ ili moj favorit: „Ružna si kad si ljuta!“ Ponekad takve izjave znaju biti popraćene i imitiranjem djeteta koje plače što djecu najčešće dovodi do toga da još više plaču. Neki roditelji posežu i za izjavama poput: „Prestani plakati ili ću ti ja dati razlog za plakanje“, a pod tim misle na fizičko kažnjavanje.

Dakle, smiju li mala i ne tako mala djeca biti ljuta? Odgovor je da, da i uvijek da. Ljutnja je jedna od osnovnih i univerzalnih ljudskih emocija. Ljutnju svi osjećamo. Evolucijski smo je razvili (i zadržali) jer nam je bila korisna, a javlja se kada netko krši naša pravila. Kako bismo se zauzeli za sebe, obranili se i ispravili ono što smatramo nepravednim, potrebna nam je ljutnja. Ona je naše pogonsko gorivo kada se dogodi nepravda.

Ako je tako korisna, zbog čega je nepoželjna? Da bismo na to pitanje odgovorili, prvo moramo objasniti nekoliko činjenica. Kao prvo, htjeli ili ne, osjećaje ne možemo promijeniti niti ih možemo zabraniti.

Zatim su tu naši stavovi, misli i uvjerenja koja imamo. Svatko od nas ima drugačije stavove. Neki smatraju, kako sam već napomenula, da je svaka emocija i njezino izražavanje dobrodošlo, dok neki ne dijele to mišljenje.

Treće, i ne manje bitno, naše je i dječje ponašanje. Dijete koje tek uči izražavati osjećaje, a pogotovo toddler, ima ispade bijesa koji mogu izgledati jako ružno. Djeca to ne rade jer su zločesta, nego jer ih emocije preplave, a ne znaju kako se nositi s njima. Njihov živčani sustav je nezreo pa ne može propisno regulirati ni emocije ni ponašanje. To je pravi test za roditelje. Dječje ponašanje koje prati ljutnju često je nepoželjno. Vrištanje, vikanje, bacanje, udaranje, pa čak i grizenje. Potom zahtjevi kako treba biti sve po njihovom. Mame često znaju reći: „Ako nije po njegovom, pa onda se cijela ulica trese od njegovog plača.“ Jedna od tih mama sam i ja.

U takvim situacijama jako je lako izgubiti živce pa početi vikati na svoje dijete i kažnjavati ga. Ponekad niste u stanju igrati se psihologa, pogotovo ako ste umorni i iscrpljeni. Kada dijete burno reagira, moramo imati nekoliko stvari na umu.

1. Ljutnja je dopuštena

Pustite svoje dijete da se isplače, da viče i da se ljuti. Umjesto da mu se pridružite i počnete se ponašati kao vaše dijete, pokušajte vi njemu pokazati kako je moguće ostati smiren. Utješite ga, zagrlite, recite da vidite da mu je teško i da je uzrujan. Imenujte njegove emocije, tako će i ono lakše prepoznati što mu se događa.

2. Postavite granice i recite NE

U redu je utješiti svoje dijete i pokazati razumijevanje, ali to ne znači da morate popustiti njegovim zahtjevima. Vi ste roditelj i vi znate (ili se bar svi mi pravimo da znamo) što je najbolje za vaše dijete. Nemojte se bojati reći ne.

3. Razgovarajte sa svojim djetetom

U žaru ljutnje i nerazumijevanja, dok su glave jako usijane, teško je raspravljati. Kada se tenzije slegnu, onda razgovarajte sa svojim djetetom, neovisno o njegovom uzrastu i onome što je bio razlog sukoba. Recite mu kako ste se VI osjećali, VI imenujte svoje osjećaje npr. „Ljuta sam bila jer sam očekivala da ćeš se držati dogovora“ ili „Tužna sam kad se naljutiš pa vičeš na nas, to me je povrijedilo.“ Hladne glave pokušajte dogovoriti pravila u vašoj kući, što je dopušteno, a što ne. Smije li se nekoga udarati, smije li se psovati, smije li se vrijeđati i sl. Objasnite zbog čega ne želite da se to radi u vašoj kući. Objasnite da svaka ružna riječ i gesta
ima utjecaja i da može itekako povrijediti.

4. Dajte djetetu prijedloge što napraviti kad je ljuto

Recite djetetu kada ste se i u kakvim situacijama vi osjećali ljuto i što tada činite. Predložite da broji do 10 (ili do 100), da pokuša na prikladan način reći što ga ljuti i tako se zauzme za sebe umjesto da razbija ili vrijeđa.

S druge strane, kako bi naša djeca bila emocionalno zrela, trebamo naglasiti da su sve emocije dobrodošle i da nema mjesta sramu i krivnji. To ponekad moramo objasniti samima sebi i razlučiti što je to što nas ljuti i kako postupati u ljutnji.

Jedan od problema u vezi ljutnje je i činjenica da su neki od nas odgajani da potiskuju ljutnju. Da smo ružni kad smo ljuti, da se autoritete mora bespogovorno slušati, a nažalost neki i dalje tvrde: „Pa i mene su tukli i ništa mi ne fali.” Ono što nam nedostaje je alarm te načini kako da se borimo sa situacijama kada netko krši naše dostojanstvo, naše pravo na nešto i općenito kad netko radi nešto što se kosi s cijelim našim unutarnjim bićem. Ljudi koje su u djetinjstvu učili da budu tiho, „kuš“ i da nemaju pravo na ljutnju, teško će se kasnije nositi sa situacijama u kojima bi opravdano trebali dići glavu i zauzeti se za sebe.

Biti ljut ne znači nužno biti agresivan. Umjesto toga, možemo naučiti kako biti asertivan u situacijama kada smo ljuti, kako se bez povređivanja drugog zauzeti za sebe. To je ono što želimo naučiti i vlastitu djecu. Bit će ih teže naučiti ako nismo ni sami sigurni kako se izboriti za sebe, ali polako, uz našu djecu naučit ćemo i mi.

Jedna je mudra žena (moja mama), na prigovor učiteljice moje sestre da je dijete mali kolovođa i da ne priliči djevojčicama da imaju odgovor na sve, rekla da se ona nikad nije znala zauzeti za sebe, ali da će tome naučiti svoju djecu. Budite kao ta mudra žena.