Kako kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom – studeni izazov

Gledaju li Vaša djeca televiziju, youtube ili neke druge sadržaje na mobitelu, tabletu i sl? Koliko vremena provode gledajući?
Prije nekoliko godina je Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, provela je istraživanje o tome koliko djeca provode pred ekranima. Podaci su zapanjujući. Prema mojoj pretpostavci, kako vrijeme odmiče, djeca sve više provode vremena pred ekranima jer su sve dostupniji i dostupniji.

Ukratko, rezultati istraživanja izgledaju ovako.

 

Kad smo mi bili mali, nama su mame govorile – makni se od televizije, pokvarit ćeš oči. Sad više to ne govorimo tako često jer smo se očito privikli na činjenicu da su ekrani našoj djeci na nekoliko centimetara od očiju, a ne na nekoliko metara i nije više problem u tome što će napraviti očima, nego što će se dogoditi s njihovim malim mozgom i kakve to posljedice ima na budućnost djece. Protivnik sam ekrana zbog nekoliko (znanstveno utemeljenih) činjenica, iako nisam za potpune zabrane.
Probat ću ukratko pobrojati razloge za i protiv ekrana koje smatram bitnim kad odlučujemo o njihovoj upotrebi.

1.  Vrijeme provedeno pred ekranima povezano je s akademskim uspjehom djece

Još su 80-ih i 90-ih rađena istraživanja o povezanosti količine vremena provedene pred televizijom sa akademskim uspjehom. Ukratko, djeca koja su više i duže gledala televiziju, imala su manje šanse završiti fakultet. Trebamo imati na umu da govorimo o djeci koja su gledala televiziju prije 20, 30 godina, kad je zanimljivog sadržaja bilo neusporedivo manje i kad su djeca općenito manje vremena provodila pred ekranima. Što se dogodilo od tada? Ekrana i zabave ima sve više i sve joj je teže odoljeti. Vrijeme provedeno pred ekranima, vrijeme je koje nije utrošeno na igru, natjeravanje s vršnjacima, na trčanje, na fizičku aktivnost, na crtanje, pisanje, bojanje, pisanje zadaće i učenje. Ove potonje aktivnosti pozitivno utječu na razvoj mozga. Da bi se mozak uspješno razvijao, nužna mu je aktivnost, korištenje i grube i fine motorike kako bi povezivao neurone, različite dijelove mozga i učio, iskorištavao sve kapacitete. Ponekad se nadamo da naša djeca uče i dok su pred ekranima jer mozak ne može ne učiti. No, rezultati takve vrste učenja su poražavajući, počevši od beba koje uče strane jezike putem multimedija do tinejdžera. Osim što je znanje usvojeno putem ekrana često vrlo površno obrađeno u mozgu, samim tim je i puno zaboravnije jer da bismo nešto zapamtili, trebamo to obraditi što dublje. Da se razumijemo, nadarena djeca će lako završiti fakultet bez obzira na crtiće, kao što će i djeca koja su jako ispod prosjeka teško završiti fakultet, no problem je s onom ogromnom većinom djece koja srećom nema nikakve kognitivne deficite, ali nisu ni genijalci, a takve djece je najviše i skoro sva naša djeca pripadaju u tu kategoriju. O nama roditeljima ovisi kakvim ćemo ih utjecajima izložiti i kako ćemo ih poticati na njihovom putu kao razvoju svojih kognitivnih sposobnosti.

2. Društvene mreže djecu i mlade ne povezuju nego otuđuju

Zanimljivo je istraživanje napravljeno s ispitanicima starijima od 25 godina i mlađima od 25 godina. Rezultati su naizgled bili nelogični – stariji ispitanici koji imaju više prijatelja na društvenim mrežama, imaju bolje socijalne odnose s drugima. S druge strane, kod mlađih ispitanika to nije slučaj. Kako to, kako to? Jednostavno rečeno, stariji su u doba bez Facebooka i Instagrama naučili kako sklopiti prijateljstva, kako biti društven, ljubazan, kako pronaći dečka ili curu dok mlađi to nisu naučili, a nisu naučili ni na društvenim mrežama jer su ljudi ima kompleksniji od dijeljenja lajkova i po mrežama. Što više vremena provode na društvenim mrežama, manje se druže u offline svijetu, što opet dovodi do smanjenja njihovih socijalnih vještina. Rezultat je da se osjećaju sve usamljeniji i otuđeniji jedni od drugih iako nikad do sada u povijesti nisu imali toliko alata za povezivanje.

3. Dugotrajna izloženost ekranima loše utječe na mentalno zdravlje

Zadnje istraživanje koje sam pročitala ticalo se utjecaja ekrana na mentalno zdravlje dvogodišnjaka i zamislite, utjecaj nije dobar. Objašnjenje – pročitajte prvu rečenicu ovog odlomka i shvatit ćete besmisao svijeta u kojem se krećemo. Mentalno zdravlje dvogodišnjaka. Loš utjecaj. Iskreno, ponekad mi se vijesti čine kao loš vic.
No, na stranu sva istraživanja. Sad kad sam vas dobrano isprepadala, zanima me kako su vaša djeca. Kako ona provode vrijeme pred ekranom i u koju skupinu djece pripadaju? Pogledaju li crtić nekoliko sekundi ili minuta i onda odu nešto drugo raditi, igrati se, zabavljati, bez vaše intervencije ili sjednu i ne mogu se odlijepiti od ekrana dok se ne ugasi? Ako su vaša djeca u ovoj drugoj skupini, onda je ovo tekst za Vas. Na ovu akciju me potaklo stanje u mom domu i odlična knjiga koju bih svakome preporučila ako se želi dublje upoznati s navedenom problematikom. Radi se o knjizi Digitalna demencija Manfreda Spitzera.
U isto vrijeme dok sam čitala tu knjigu, bila sam kod kuće s djecom na bolovanju. Budući da je bilo jako ružno vrijeme i da smo radi nekih viroza bili prisiljeni biti doma nekoliko dana, bez izlaska van, naravno da su gledali TV. Kod mene su tableti i mobiteli strogo zabranjeni od prije, ali recimo da smo se jako dobro upoznali s RTL Kockicom i Mini TV-om.
Rezultat zatvorenosti u kući i izloženosti ekranima – podemonili su. Moguće je da je to bilo samo zbog toga što smo dugo bili doma, ali velik dio je bio i zbog ekrana. Naime, kad god bi duže gledali TV, reakcija na gašenje televizije je bila jako burna. Štoviše, što duže je televizija bila upaljena, to je reakcija bila burnija. I tako sam malo po malo, odbijala zahtjeve za paljenje TV-a. Prvo ujutro kad bi se probudili, pa popodne, pa navečer. Rezultat, sada znamo provesti i po tjedan dana da ne gledamo išta. Znači ni crtić ujutro, ni crtić pred spavanje. Zvuči kao SF? I meni je zvučalo, ali jednostavno, potaknuta njihovim tantrumima nakon gašenja TV-a, kao i sa svim što sam pročitala o utjecaju ekrana, odlučila sam da mi je dosta toga u životu. Naravno, ponekad nam dođe netko u posjet pa im da mobitel da pogledaju Pepppu ili odu kod bake pa tamo pogledaju TV. Ne branim u potpunosti ekrane, ali dok su djeca sa mnom kod kuće, odlučila sam da svi skupa radimo nešto drugo.
Rezultati se vide i raznoliki su. Naprave puno više nereda, posvađaju se u sekundi, pa objave rat i pomire se 23543462 dnevno, mislim da me susjedi mrze jer imaju vjerojatno dojam da ćemo im propasti kroz strop, ali više se skupa igraju, pravimo zajedno kolače i peciva, raspravljamo o zvijezdama i matematici, pjevamo sve vrste pjesama, brojimo unaprijed i unazad, na hrvatskom i engleskom. Možda najvažnija promjena koju vidim je puno crtanja i bojanja. Kao i mnoga djeca danas, ni moja djeca nisu na prvu bila oduševljena crtanjem. Zanimljivo je da oni bez problema nauče kliknuti i povući swipe, no nacrtati čovjeka je već nešto puno teže, pogotovo za nekog tko je naučio da s jednim potezom prstića dođe do interesantnog sadržaja.
Da ne bi sve ostalo na kukanju o današnjem svijetu i zabranama, došla sam na ideju da napravimo zajedno jedan mali eksperiment i vrijeme koje bismo proveli ispred ekrana da zamijenimo s zanimljivim i drugačijim aktivnostima. Kako ćemo to napraviti?

Ovo je 30-dnevni plan aktivnosti za vas i djecu – svaki dan nešto što možete napraviti s Vašim djetetom. Zamislila sam to kao mali izazov koji možemo zajedno pokušati napraviti u 30 dana, a kako bi skupa s djecom kvalitetno proveli vrijeme. Studeni mi se čini kao idealan mjesec da to započnemo – još nema kaosa priprema oko Božića, a vrijeme ne pogoduje dugom boravku u parkiću i mnogi od nas će se naći u nedoumici što s djecom popodne. Željela bih da shvatite ovo kao ideju, a ne kao rigorozan sistem gdje svaki dan baš morate napraviti ono što je na listi. Više bih voljela da vam lista pruži ideju i inspiraciju. U svakom slučaju, mislim da to možemo, pogotovo ako smo si podrška.
Zbog toga sam osmislila i Facebook grupu koju sam osnovala i jako rado bih da se pridružite, date pokoju ideju kako zanimljivo provesti vrijeme s djecom i voljela bih da podijelimo svoja iskustva kako napredujemo s izazovom 30-dnevnim izazovom.
Sretno nam bilo i družimo se u grupi Mamologija – 30-dnevni izazov.