Ovaj tekst je nastavak na prošlotjedni tekst u kojem sam pisala zbog čega mislim da je važno pričati o mračnim stranama majčinstva. Potaknuta razgovorom sa svojim prijateljicama koje će tek biti mame, odlučila sam napraviti svoju listu razloga zbog kojih volim biti mama i koji mi uvijek izmame osmijeh na lice. U redu je ponekad osjećati se ponekad i nema ništa krivo u tome da se ne osjećamo blaženo cijelo vrijeme. No, isto tako, ponekad se ujutro treba podsjetiti na ljude, događaje i stvari radi kojih smo zahvalni i radi čega je lijepo živjeti i biti mama. Sreća neće uvijek pasti s neba, trebamo ponekad same sebe podsjetiti da smo sretnice jer smo mame i jer smo zahvaljujući tome proživjele neke od najljepših trenutaka života.
- Trenutak kad ti doktor da bebu u ruke i vidiš je prvi put. Za one koji ne vjeruju u magiju, možda bi trebali posjetiti rađaonicu. Ništa mi se u životu ne može mjeriti s trenutkom kad sam prvi put ugledala svoje dijete i kad je ona s tim veelikim očicama pogledala mene. Trenutak u kojem smo obje znale da sam ja njezina mama, a ona moja kćer.
- Jedan od najdražih spoznaja vezanih uz majčinstvo mi je bila “Pa to sam ja napravila!” dok sam gledala svoju bebu od nekoliko mjeseci. Tad sam shvatila – moje tijelo, moja utroba, moje grudi, JA sam uspjela stvoriti jedan novi život, donijela ga na svijet i hranila ga mjesecima. Spoznaja da je moje tijelo to napravilo je jako osnažujuća. Zbog toga mislim da bi na svakom uglu trebao biti bilboard koji bi slavio savršenstvo ženskog tijela da proizvede i othrani novi život. Kad tako pogledate onda sve te besmislene ideje o “savršenim tijelima” i dobroj “formi” postanu smiješne i uvredljive.
- Dva puta sam rodila dijete i dva puta iznova otkrivam svijet zajedno s djetetom. Prije baš i nisam živjela po principu “stani i pomiriši ružu”, ali s djecom cijeli taj svijet koji sam ignorirala iznova otkrivam i uživam u tome. Ima jedan poseban užitak u ponovnom otkrivanju što je cvijet, kako miriši ruža, kako bode njen trn, kako su baršunaste latice i kako li je divno kad puše vjetar pa okreneš glavu prema njemu i osjetiš ga na licu. Škaklja malo. Vrijedi probati iako nemate dijete.
- Uživati u tome da te novorođenče popiški i pokaka onom zlatno žutom bojom. Dakle, to je valjda esencija roditeljske ljubavi, pogotovo majčinske jer inače ne znam kome bi izazivalo to salve smijeha i dragosti. “O, buco mala, pa ti si mene pokakao! Ma ko se to meni pokakao?”
- Držanje djeteta na prsima. Bilo da doji, bilo da spava u marami, bilo da pričate dok ga držiš dijete na prsima. Savršen osjećaj uvijek iznova. Neke stvari se samo srcem osjete.
- Znati da si dobro odradio svoj roditeljski posao kad se dijete osamostali i odluči udati. Nama je to možda došlo malo neočekivano i možda prerano, s tri i pol godine, ali vjerujem da svaki roditelj neće zaboraviti trenutak kad mu njegova kćer kaže “Mama, ja se sutra udajem!”
- Sa svakom trudnoćom, svakim porodom, podojem, sa svakom besanom noći, sa svakom povišenom temperaturom, otkrila sam koliko sam zapravo snažna i jaka. Snaga mame koja se bori za svoje dijete je valjda jedna od najvećih sila prirode koja postoji.
- Gledati svog svoje dijete sa svojim tatom. Ako ću biti potpuno iskrena, oduvijek sam imala u glavi neku sliku idealnog muškarca koji bi bio križanac Gregoryja Pecka, Clarka Gablea i Mr. Darcyja, no ustvarnosti trenutak kad shvatiš da si djetetu odabrao dobrog oca je neprocjenjiv ishvatiš novo značenje izraza “prava ljubav”.
- Kad te netko zove “mama, mama, mama”! Imam snimljeno svoje najdraže nabrajanje s pet mjeseci kako #sinmamin govori “mamamamama” iliti kako bi moj svekar rekao “Pa mali ti kao da jedini imaš mamu na svijetu”. Tak se mi volimo i mazimo.
- Voljeti i biti voljen. Zaprvo jedini pravi razlog koji postoji.
