Prije nekoliko mjeseci ostala sam šokirana u parkiću. Naime, jedna mama se potužila da je njezin sin od osam godina došao k njoj s pitanjem “Znaš li ti kako se najbolje ljubiti i da zadovoljiš svog dečka?” Ona je ostala potpuno šokirana. Nije mogla vjerovati što čuje i nije joj bilo jasno otkud njemu takva pitanja. Odgovor je glasio “Youtube”. Kako je dijete moglo naići na takav video, kako to da nije prije rekao, što to znači, kako s njim razgovarati, kako to uopće može biti na youtubeu, milijun pitanja je bilo… Odogovor je bio krajnje banalan i činilo mi se da se to lako moglo dogoditi bilo kojem djetetu, pa i mom. Za vrijeme utakmice Svjetskog prvenstva (Hrvatska je igrala), mama mu je dala mobitel kako bi se zabavio jer mu je postalo dosadno gledati utakmicu, a odrasli su je jaaaako željeli gledati. On je klikao i jedan od klikova ga je odveo na video neprimjerenog sadržaja.
Iz moje perpektive, mislim da je odlično što je ovaj dječak rekao mami što se dogodilo i što je vidio. Također mislim da je dobro što je ova mama poduzela sve da sazna kako se to dogodilo i kako da to spiječi ubuduće. Osim toga, nije to pokušala zataškati i prešutjeti drugima što bi netko možda i napravio, a sve zbog osjećaja srama ili krivnje nego je rekla svima u parkiću da obrate pozornost i upozorila ih. Razgovarala je sa svojim djetetom o svemu što je čuo, o tome što se treba, a što ne gledati na Youtubu, a posljedično, puno, puno više je obraćala pažnju na to što je dijete gledalo, razgovorali su o tome i komentirali ono što njega zanima.
Što bismo svi mi napravili kad bismo čuli da je naše dijete bilo izloženo bilo neprimjerenom sadržaju, bilo da ga je netko zlostavljao ili pokušao zlostavljati na internetu? Bili bismo bijesni jer je zlostavljanje djece nedopustivo. Također bismo se možda osjećali krivima jer nismo naučili djecu kako se zaštititi ili bismo se pitali kako ih zaštititi. No, znamo li mi zaštititi sebe ili djecu od zlostavljanja na internetu? Usudila bih se reći da puno nas nema pojma. Prva reakcija bi možda bila da im jednostavno zabranimo korištenje interneta. Iskreno, mislim da bi to riješilo jako, jako puno problema, ali sve mi se više čini da je to misija koja ima vjerojatnost uspjeha sličnoj kao kad misice žele potići mir u svijetu. Internet je davno prestao biti čudo tehnologije i postao tiha pratnja nama i našoj obitelji u svemu što radimo. Da bismo ga mogli odgovorno koristiti, trebamo steći što više znanja i vještina, a kako bi se lakše nosili s mračnom stranom interneta.
Za početak mislim da je odlično što je pokrenuta kampanja “Klik vrijedan sigurnosti”, o sigurnosti djece na internetu. Moje drage Supermame.hr su me upoznale s kampanjom i projektom, a pošto mi se svidjelo što sam čula, željela sam to podijeliti i s Vama. U sklopu tog projekta, nastala je odlična web stranica na kojoj možete naučiti s čim se sve djeca (a i odrasli) mogu suočiti na internetu, kako ispravno reagirati, kako provjeriti koliko Vaše dijete zna o sigurnosti na internetu, koje savjete dati djetetu kako bi bilo sigurnije na internetu, postoji jako puno edukativnog materijala što za roditelje, što za stručnjake, a tu je čak i slikovnica koja se može preuzeti u e – formatu.
Meni se jako svidjela stranica netica.hr jer mi se čini da ima potencijal da postane odlična platforma za roditelja, stručnjaka, a to je odličan prvi korak ka zaštiti naše djece. Ako znate još za neke edukativne stranice ili materijale, slobodno podijelite jer što smo više educirani i informirani, lakše ćemo znati što napraviti kad nam dijete dođe s problemom kakav sam navela na početku teksta.
